Koncepcija škole – Klasične gimnazije Ivana Pavla II. – njena djelotvornost, školsko ozračje u kojemu se ljudi poznaju, priznaju, poštuju i uvažavaju jedni druge, poboljšanje kvalitete rada unutar odgojno-obrazovnog sustava, razvijanje partnerstva te primjenjivost znanja učenika imperativ su oslobađanju stvaralačke energije, individualnih i zajedničkih potencijala njenih učenika i nastavnika, subjekata u tom procesu.
Moderno društvo budućnosti bit će društvo visokoobrazovanoga ljudskog kapitala koje je prihvatilo cjeloživotno obrazovanje, ali i stavilo naglasak na izgradnju cijele osobe i svih njezinih darova. Ono stoji na četiri stupa: naučiti poznavati, naučiti učiniti, naučiti živjeti zajedno i naučiti postojati. To nameće potrebu izgradnje i osposobljavanja visokoobrazovanog katoličkog laikata koji će se moći nositi s izazovima sadašnjeg i budućeg društva.
U Deklaraciji o kršćanskom odgoju II. Vatikanskog koncila stoji, među ostalim: «Neka učitelji budu svjesni toga kako u najvećoj mjeri o njima ovisi koliko će katolička škola ostvariti svoje planove i inicijative. Sve to može se ostvariti samo u zajedništvu «povezani ljubavlju međusobno i s učenicima».
A u 10 točaka profesorskog kodeksa Klasične gimnazije stoji sljedeće:
«-Voljeti učenike, jer oni za nekoga predstavljaju «moje dijete», jer su naši učenici, jer smo mi radi njih u Gimnaziji.
-Biti učenicima na usluzi u njihovoj znanstvenoj i životnoj znatiželji …
– Popratnim informacijama uz rub propisanog gradiva poticati učenike i izazivati znatiželju da samoinicijativno uče i istražuju te koriste i razvijaju svoje sposobnosti… – biti osjetljiv sugovornik…»
Klasična gimnazija Ivana Pavla II. će, stoga, na temeljima nacionalnog i katoličkog identiteta (posebnost škole) pokušati dati teoretski i egzistencijalni odgovor kako spojiti katoličko s univerzalnih vrijednostima školskog odgoja.
Klasično obrazovanje koje škola pruža uvid je u temelje antičke kulture i civilizacije čiji se utjecaj i saznanja protežu sve do našeg vremena. Nije to zaboravljena prošlost već prilog razumijevanju i smišljenom življenju sadašnjosti, kao i jasnijem gledanju u duhom bogatiju budućnost.
Djelujući pod motom «Zajedno stvarajmo bolji svijet» Klasična gimnazija Ivana Pavla II. promiče cilj «koji nije samo predavanje znanja učenicima, što ih čini dobrim tehničarima, a ne i kreatorima, nego i osposobljavanje da ga pravilno primjene što se postiže usvajanjem moralnih vrijednosti kroz odgoj» – rekao je prilikom blagoslova nove školske zgrade ravnatelj Gimnazije mons. Joso Kokić.
Drugim riječima, intelektualno znanje bez srca ostaje hladno i nedorečeno, ne otkriva do kraja smisao života. To čini odgoj, odgoj srca, odgoj koji govori čemu sve to, koji je smisao svega toga i čovjeka samog.
U školi se zato poseban naglasak stavlja na odgoj mladih koji se zasniva na evanđeoskom humanizmu Isusa Krista, na njegovoj civilizaciji ljubavi koja je izrasla iz njegovog života i učenja, te nadživjela sve civilizacije u povijesti. Jer, On je Put, Istina i Život, a Evanđelje ima postati mišljenje, ljubav, djelovanje.
Stoljećima prokušan dobar recept za dobru školu je onaj u kojemu odgoj i obrazovanje idu «ruku pod ruku».
Katolička škola mora imati važnu odgojnu dimenziju kako ne bi pala na razinu pukog natjecanja u znanju. Nije čovjek bogat onoliko koliko ima, već onoliko koliko može dati drugima. Poštujući tu sintagmu, škola treba usmjeriti nove generacije da budu «sol zemlje i svjetlo dana».
Kako katolička crkva traži da njezine škole u svom radu teže stvaranju obiteljskog ozračja, te tako ostvare pomak od škole-institucije ka školi-zajednici djece, roditelja i svih djelatnika škole u odgojnoj ponudi ove škole transparentniji je i jasan odnos prema roditeljima, a u vidu se uvijek ima cjelovitost osobe učenika što uključuje i religioznu dimenziju.
U gimnaziji su svjesni da bez suradnje s roditeljima i uzajamne komunikacije kao razvojnog faktora, pogotovo u fazi adolescencije, osim roditeljskih sastanaka i individualnih savjetovanja, neće promijeniti odnos roditelj – škola u korist odgoja mladih – njihove djece u kvalitetne mlade ljude.
U višestrukoj suradnji s roditeljima valja učenike uputiti u smislenost i ljepotu života, a posebno na ljepotu života s Bogom, što je najsigurnije jamstvo u zaštiti od nevrednota, koje su najveća opasnost za današnju mladež. Svi smo svjedoci omalovažavanja i marginalizacije istinskih ljudskih vrijednosti u suvremenom svijetu. Djeca se odgajaju više za imati nego za biti. Tako već u mladih godinama krivo poimaju ljudsku slobodu i granice te slobode, posljedica čega je nezainteresiranost za duhovne vrednote te prevelika usmjerenost na hedonizam i potrošački mentalitet.
Obrazovanjem u katoličkoj školi treba stvarati kritičku snagu za oslobađanjem društva i pojedinaca od toga, a odgojem, na temeljima kršćanskog humanizma, formirati svestranu i dostojanstvenu osobnost.
Klasična gimnazija Ivana Pavla II. je prihvatljiva, atraktivna i zahtjevna. Odgojno-obrazovno zahtjevna, usmjerena k svestranom razvoju mladog čovjeka. Atraktivno primjenjiva na kvalitetan život, ali i prihvatljiva, ona koja će zadovoljiti intelektualnu i duhovnu potrebu i komponentu mladog čovjeka. Škola je to – mjesto susreta s kulturno-povijesnom baštinom vlastitoga naroda i drugih naroda svijeta. Ona daje sintezu vjere i kulture, vjere i života… Ona odgaja naraštaje za živo svjedočanstvo ljudske, kršćanske zrelosti.
U njoj se uče ljubiti: ISTINU, CRKVU, DOMOVINU …
Time žele: više, bolje, kvalitetnije…
Elvira Katić, prof.