Svake Svete Noći vraćaš se k’o dijete,
Da tužnima obnoviš nadu.
I da se umorni od čekanja povratka sjete
Da će doći konac jadu.
.
O Slatki, budi milostiv, pak večeras legni poput sjene
U prazne kolijevke naših gradova i sela,
Nad kojima snatre u tužnom čekanju žene
Kojima je zloba muža oduzela!
.
Budi bratac seki koja drugog ne može imati brata
(A toliko o njemu pričala je mama)
I onoj drugoj, kojoj doduše još živi tata,
Ali u tuđini, s nama!
.
O Prasliko čežnja djevojačkih zjena
Zagrli naše sestre kojima rat sve nade sruši,
Da mjesto vlastitog čeda, u sreći povijena,
Nose Tebe u duši!
.
O Vječno Dijete, ove nam obećaj noći
Da ćeš vječnom stvorit’ hrvatsku nam mati,
Da će joj djeca sretno kroz oluju proći,
Da će nam ognjišta opet proplamsati!
.
Božić 1947.
(R.Kupareo)