svijet u koji dolaziš zapušten je, zatrovan i pun prije-
tnji i nikad ne znaš što ti donosi novi dan
nemarom mnogih zemlji je uskraćena plodnost, a
vodama pitkost
i sunce i mjesec koji će sjati nad tobom odijeljeni su
od tebe, i ne samo prostorno, i njihova će te svjetlost,
izranjena, obasjavati,
ali ne zaboravi:
ti si darovan ovom svijetu i ovaj je svijet tebi darovan
na tebi je da uspraviš klonula stabla, izbistriš izvore
i izliječiš bolesne svjetiljke
i čuj:
u našu se ljubav možeš pouzdati
ljudi među koje dolaziš osamljeni su i zaplašeni i nada
zamire u njima
tolikima je uskraćeno djetinjstvo pa ne uspijevaju
smoći snage da pruže ruke, da povjere snove, da
postanu ljudi
i njihov trud i njihove zabave često su posve nera-
zumljive i lako je steći dojam da im je silno stalo do
toga da sami sebi naude,
ali ne zaboravi:
s ovim ljudima ti valja živjeti i oni su tvoji i imaju
pravo na tebe
na tebi je da im, koliko ti je moguće, ohrabriš ruke i
ozariš lica, da ih oslobodiš za nadu
i čuj:
u našu se ljubav možeš pouzdati
mi, po kojima dolaziš, maleni smo i neugledni ljudi i
sav život nam stane u jedan dan
čitavim smo bićem upoznali i radost i bol i srodili se
s njima i nastojimo da nam drugi budu važniji od nas
i zbog toga nikad ni u čemu ne oskudijevamo i
obilujemo onim čime se ne trguje, onim što traje
i htjeli bismo ti reći:
nemamo nikakvih zahtjeva prema tebi, samo bismo
voljeli da izrasteš u srčano i istinoljubivo biće
plodovi blagosti, strpljivosti i sućuti pokatkad sporo
dozrijevaju, ali ne trunu nikada
i čuj:
u našu se ljubav možeš pouzdati
naša je ljubav krhka i lomna i često je umor nagriza,
ali ne očajava nikada
i kad malakše i kad pjeva, ona je puna pouzdanja
jer znamo da je ljubav jedini pravi čovjekov odabir i
da je u njoj sve bitno, da je po njoj sve moguće
i htjeli bismo ti reći:
naša je ljubav tek prozor s kojeg bismo voljeli da
mogneš osmotriti nepregledno more ljubavi koje plavi
svijet
i slutimo da je naša ljubav sličnija putu nego domu,
ali u nju se možeš pouzdati