Došao si naći što bijaše izgubljeno,
oživjeti što bijaše mrtvo,
mesom učiniti što bijaše okamenjeno,
pokazati otajstvo u onome što bijaše zanemareno:
probuditi ljudsko srce.
Za život u izobilju.
Prošao si ljudskim putem od začeća do smrti.
I onkraj smrti.
Upoznao i rađanje i umiranje,
i život i smrt,
i prijateljstvo i izdaju,
i osamu.
Iskusio si čuda koja se događaju kad srce dotakne srce.
Kad srce od radosti zaigra.
Kada se, jer je vjerno, ne uznemiruje i ne straši.
I kada iz njega poteku rijeke žive vode.
I kada se uliju u srce.
Ljudsko. I Božje.
Darovao si nam srce novo.
Uskrslo. Otvoreno životu.
Prebrisao ravnodušnost u njemu.
Ugnijezdio žar u njega.
Rasipno.
Po srcu svome.
O da tvoje srce diše u nama.
Već danas. I svakoga dana.
I da se ne uskrati.
Ni zemlji ni nebu.
(Stjepan Lice)