Prihvati da si konačan,
ali ne zaboravi: neizmjerno si ljubljen
Prihvati da si konačan.
Ali ne zaboravi:
neizmjerno si ljubljen.
Svoju konačnost možeš prihvatiti jedino
ako se osjećaš neizmjerno ljubljenim.
Svoje tamne strane
prihvatit ćeš tek onda kad saznaš
da si sa svime što je u tebi
od Boga ljubljen.
Bog prihvaća čak i ono
što ti sam ne možeš prihvatiti.
Možda govoriš:
Da, to zvuči lijepo, ali ja to ne iskusujem.
Možda imaš osjećaj:
Ja ne mogu vjerovati
da sam bezuvjetno ljubljen.
Možda misliš:
Ja ipak ne mogu sebe ljubiti takva
kakav jesam.
Kako da me drugi čovjek prihvati takva
i kako da Bog s time bude zadovoljan?
Mogu dobro razumjeti tvoje dvojbe.
Nutarnji sudac u nama je nemilosrdan.
I on nas neprestano obezvrjeđuje.
Ipak pokušaj razlikovati
između nemilosrdnoga suca u sebi
i milosrdnoga Boga.
Pokušaj pustiti
da protiv ovoga nemilosrdnog suca u tebi
vrijedi Božje obećanje:
“Ti si moj ljubljeni sin,
moja ljubljena kći,
u tebi uživam.”
Pusti da ove riječi prodru u tvoje dvojbe.
Kad-tad će te riječi onda postati
u tebi stvarnost.
I ti ćeš moći sebi priznati:
Da, ja sam neizmjerno ljubljen.
I sve će biti dobro.
(Izvor: Savez bez imena)