U očekivanju našega Gospodina
»Bdijte« – kaže nam Gospodin u evanđelju na svetoj misi. »Vrijeme je već da se oda sna prenemo«, ponavlja nam sv. Pavao da ne bismo zaboravili najvažniji vid našega postojanja.
Kada je Mesija došao, malo ga je ljudi očekivalo. Uistinu, »došao je među svoj narod, ali njegovi ga nisu primili«. Pustili su da ih svlada san u trenutku kada se događao najvažniji čin njihova vlastita života i života svijeta. »Bdijte« – kaže nam Gospodin u evanđelju na svetoj misi. »Vrijeme je već da se oda sna prenemo«, ponavlja nam sv. Pavao da ne bismo zaboravili najvažniji vid našega postojanja.
Zbog toga je Došašće vrijeme priprave i nade. »Dođi, o Gospodine, i nemoj kasniti.« Pripravimo put Gospodinu koji će doći! Primijetimo li da nam je pogled zasjenjen i da ne vidimo jasno svjetlost koja dolazi iz Betlehema, od Isusa, trenutak je da odstranimo sve preprjeke na tom putu.
S obzirom da se u ovo vrijeme želimo što više približiti Bogu, ispitat ćemo temeljito dubinu svoje duše. Tu ćemo susresti one istinske neprijatelje koji se neprestano bore kako bi nas držali daleko od Gospodina.
„Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj.“
Za ovaj susret pripravljamo se sakramentom pokore. Nekoliko dana pred Božić 1980. Ivan Pavao II. susreo se u jednoj rimskoj župi s više od dvije tisuće djece. Počeo je katehezu: »Kako se pripravljate za Božić?« »Molitvom«, odgovaraju djeca. »Dobro, molitvom,« kaže Papa, »ali i ispovijeđu. Treba se ispovjediti da biste pristupili pričesti. Hoćete li to učiniti?« A djeca još jače uglas odgovaraju: »Hoćemo!« »Da, treba to napraviti«, kaže im Ivan Pavao II., pa tihim glasom dodaje: »I Papa će se ispovjediti da bi dostojno primio Dijete Isusa.«
»U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Da bismo se održali u tom stanju bdijenja, potrebno je boriti se, jer je svaki čovjek sklon živjeti pogleda uprtog u zemaljska dobra.
Sveta Marija, Nada naša, pomoći će nam da u ovo doba Došašća postanemo bolji. Ona s dubokom sabranošću čeka rođenje svojega Sina, koji je Mesija. Sve njezine misli upravljene su Isusu, koji će se roditi u Betlehemu. Uz nju će nam biti lako pripraviti i našu dušu da nas dolazak Gospodina ne zateče nespremne i zaokupljene beznačajnim mislima.
Ova meditacija izvadak je iz dnevnih meditacija iz knjige:
Francisco Fernandez –Carvajal, Razgovarati s Bogom. Svezak I, Verbum, Split 2007.