Ako ne izgubiš duh kad ga svi oko tebe
izgube i kažu: «Ti si kriv»!
ako i dalje vjeruješ u sebe kad
više nitko u tebe ne vjeruje
i pitaš se nemaju li drugi pravo a ti krivo.
Ako smireno prihvaćaš svoju dužnost i proturječja.
Ako progonjen ne uzvraćaš mržnjom
ni osvetom na podlost
i ako se zbog toga ne počneš smatrati
«svecem među osrednjima»
ni pravednikom među nepravednicima.
Ako si kadar sanjati i ne izgubiti se u mrežama sna,
i ako možeš razmišljati
a da ta misao ne zarobi tvoje srce.
Ako se možeš hrabro suočiti s pobjedom i sa sramotom
a da pri tom ne podlegneš ni jednoj.
Ako postojano možeš gledati svoju istinu
kako je postala laž u ustima neiskrena čovjeka,
i kako se odjednom ruši sve ono što ti je drago i što ti znači
i ako ga možeš odmah iznova graditi s bolom, bez gorčine
i ako možeš u jednom trenu darovati sve što si od života dobio
i početi iznova ne žaleći što si osiromašio.
Ako možeš vratiti izgubljenu hrabrost i samopouzdanje
i uspravno stajati i onda kad si svjestan da si u kušnji sam.
Ako možeš dodirnuti svakodnevno blato, a da se ne uprljaš
i rukovati se s moćnicima, a da se ne uzoholiš.
Ako ti ni prijatelj ni neprijatelj nikad neće moći naškoditi
i svi ti ljudi budu jednako dragi i bliski,
a nitko više od ostalih.
Ako budeš znao biti bogat duhom
i izdići se iznad trena kad je teško oprostiti
tvoja je onda Zemlja i njezino blago.
Bit ćeš čovjek koji smrću ne umire.
(Rudyard Kipling)