ATMOSFERA JE BILA IZVRSNA. BILI SMO OPUŠTENI I VEDRI. RECITIRALI SMO CESARIĆA, JESENJINA, POA….
Tog prohladnog subotnjeg jutra, 5. listopada 2019., ranom zorom, na parkiralištu ispred Ljepotice okupili smo se s učenicima zadarskih gimnazija i srednjih strukovnih škola koji su ostvarili prva tri mjesta na županijskim natjecanjima iz društvenih predmeta, zajedno sa svojim mentorima. Nas „klasičare“ pratile su profesorice Mirela Zubčić i Vanja Bajlo.
Krenuli smo na putovanje s dva autobusa. Mnogi su spavali, s obzirom da sunce još nije bilo izašlo, dok su neki od nas veselo čavrljali. Ipak, autobus kojim su, među ostalima, putovali i učenici naše škole zaustavio se nasred autoceste u blizini prvog odredišta, Metkovića. Ubrzo smo dobili dojavu da se pokvario akumulator te da će onaj drugi autobus uskoro doći prevesti nas do grada. Atmosfera je bila izvrsna; bili smo opušteni i vedri. Kratili smo vrijeme recitirajući Cesarića, Jesenjina, Poa….na hrvatskom, engleskom, a čuli su se i stihovi na talijanskom dok se u zadnjem dijelu autobusa kartalo.
Tamošnji kraj odiše nekakvim spokojem: svugdje su kamene kućice obrasle cvijećem, ljudi se nigdje ne žure i cijeli grad se čini miran i uspavan. Atmosfera mira i spokoja prelila se i na nas. Unatoč mnoštvu oblaka na sivom nebu, mogli ste izjaviti da je dan lijep i ne biste bili u krivu. Nakon kratke vožnje stigli smo u simpatični gradić po imenu Vid gdje nas je već čekala ekipa iz prvog autobusa. Naselje je izgrađeno na ostatcima nekadašnjeg rimskog grada Narone, dok se Arheološki muzej, koji smo posjetili, nalazi točno na ruševinama hrama posvećenog rimskom caru Augustu. Muzej je bio iznimno zanimljiv, imali smo priliku vidjeti razne novčiće iz onog vremena, prekrasan nakit, spomenike popraćene poučnom pričom te kipove mnogih uglednih Rimljana, nažalost, bez glave. Poslije toga bio je red na još jednom muzeju, Prirodoslovnom u Metkoviću. Muzej se čini tek nedavno otvoren te je iz tog razloga tehnološki izvrsno opremljen pa smo mogli izvlačiti police u zidu kako bismo saznali što više korisnih informacija o životinjama tog područja i njihovim staništima. Mnogi su bili zabavljeni činjenicom da pritiskom različitih dugmeta pokraj naziva ptica mogu čuti zvuk njihova pjeva. Kustosica nas je za to vrijeme neprestano opominjala da promišljamo o darovanoj nam prirodi i potrudimo se očuvati je. Na kraju našeg posjeta muzeju svi smo joj zapljeskali jer se nije ponašala kao većina vodiča koji suhoparno govore informacije i činjenice već se obratila izravno nama mladima.
Uskoro smo iskusili smo riječni safari po prekrasnom jezeru Kuti, prepunom zrelih mandarina čija je berba bila u punom jeku. Ugodna vožnja lađama približila nas je slikovitom otočiću na kojem se nalazio restoran. Tamo je u tom trenutku bila u punom pogonu turistička animacija pa nije nedostajalo pjesme i smijeha. Poslije ručka krenuli smo prema Makarskoj gdje se nalazio naš hotel. Makarska je zaista vrlo lijep grad, okružen predivnom planinom Biokovo koja ga nadvisuje i štiti. Hotel Miramare smjestio se odmah pokraj luke pa sam bila sretna što mogu s prozora promatrati brodove kad god poželim. Moje prijateljice i ja odsjele smo u jako lijepom apartmanu s čijeg se prozora pružao skoro nestvaran pogled na čarobnu makarsku rivu. Bio je to jedan od najboljih hotela u kojem sam se zatekla, ponajprije zbog svoje čistoće. Nakon večere imali smo slobodno vrijeme pa smo prijateljice i ja odlučile malo prošetati uz luku. Grad nam se toliko dojmio da smo se jednog dana poželjele svakako vratiti.
Sutradan smo poslije bogatog doručka svi zajedno krenuli u obilazak grada. Krenuli smo od kipa svetog Petra na brdašcu s kojeg se spušta prekrasan pogled na čisto more i ostatak grada, sličan onome s prozora apartmana. Ispod brdašca, duž ograde pružao se lanac na kojem mnogi zaljubljeni ostavljaju lokote sa svojim inicijalima. Nakon toga spustili smo se do jezgre grada, do trga Andrije Kačića Miošića i neobičnog Malakološkog muzeja koji je prepun predivnih školjki iz različitih dijelova svijeta. Nikad se nisam do tada susrela s nečim sličnim pa to iskustvo smatram vrlo vrijednim. Poslije ručka u našem hotelu zaputili smo se prema svetištu Vepric koje je smješteno nedaleko Makarske. Izgrađeno je po uzoru na pećinu Gospe Lurdske u francuskom Lourdesu te se sastoji od oltara na otvorenom iznad kojeg se nalazi kip Djevice Marije, klupa za vjernike, postaja križnog puta kao i malenog zvonika poviše svega toga. On se također nalazi na brdašcu. Cijelo svetište prepuno je lijepog cvijeća, sivih kamenih ploča na kojem pišu zahvale Gospi zbog ozdravljenja, rođenja djece i sl. Zrak je bio svjež, a atmosfera umirujuća pa ste mogli moliti bez da vas itko ometa ili samo sjesti i uživati u tišini.
Naše posljednje odredište bio je Sinj. Posjetili smo franjevački samostan u kojem se čuva slika Majke od Milosti, što je zapravo naziv za Gospu Sinjsku. Crkvu, osim slike, krase raznobojni vitraji i redovi velikih kipova svetaca sa svake strane. Osobno su me privukle ploče koje su bile naslonjene na klupe s natpisima poput „Ljubav nikad ne prestaje“. Odatle smo krenuli prema Muzeju sinjske alke koji se oduševio većinu. Također je vrlo dobro opremljen, a vodič je bio više nego zanimljiv. Slušali smo priče o raznim alkarima, pogledali filmić o tome kako je uopće došlo do nastanka sinjske alke te se divili njihovoj odjeći i mačevima koji su bili izloženi u vitrinama. Nakon toga smo krenuli prema Zadru, u kojeg smo stigli umorni, ali puni doživljaja.
Sve u svemu, bila je ovo lijepa avantura koja će nam još dugo ostati u pamćenju.
Anja Krstić, 4.b
