‘Misa zaziva Duha Svetoga učenika, djelatnika i roditelja Škole proslavljenja je 3. rujna 2012. u 8.15 sati u župnoj i katedralnoj crkvi sv. Stošije. Misno slavlje predvodio je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup. Cijelo misno slavlje na orguljama je pratio učenik 3.b razreda Luka Kotlar a na gitari učenik 2.a razreda Dominik
Zapis učenika
MLADOST JE DOBA TRAŽENJA – BITNO JE OSTATI SVOJ
”Ne opet!” – zasigurno su pomislili svi klasičari budeći se u zoru 03. rujna, zajedno sa Suncem. Školska zvona čekala su nas na starom mjestu, na samom kraju nedavno poplavljene Kalelarge, skrivena od znatiželjnih očiju javnosti. Mi, stari i iskusni klasičari, već smo se i razbudili, ali mladi su prvašići, zijevajući i s podočnjacima ispod veselih očiju, zbunjeno tražili “svoj put”. Susreli smo se sa svojim prijateljima nakon vrućeg i, za nas, ipak prekratkog ljeta. Nakon kratkog upoznavanja sa svojim novim učionicama (neki su ostali u starim), zaputili smo se prema Katedrali kako bismo školsku godinu započeli s Božjim blagoslovom. Kao i do sada, na svakom početku i na svakom kraju školske godine, nadbiskup nam uputi riječi ohrabrenja prenoseći nam Riječ Božju. Ove godine propovijed je započeo značenjem školskog zvona koje označava početak i kraj, no ne samo nastave, već govori o značenju novog početka i potrebe da nastavimo tamo gdje smo stali. Uputio je pozdrave nama učenicima, profesorima i našim roditeljima te s nama podijelio jednu misao koja govori o našim “zlatnim” godinama: ”Mladost je doba traženja”. Tražimo se kroz obitelj, prijatelje, školu, molitvu, ali kako materijalistički mentalitet počinje prevladavati kod mladih – rekao je nadbiskup – bitno je ostati svoj, ne pokleknuti pred svijetom i njegovim iskvarenim očekivanjima i vrijednostima. Samo ćemo tako stići na pravi put. Nadbiskup se dotaknuo i Olimpijskih igara. Govorio je o trudu, poniznosti i požrtvovnosti koji su neophodni da bi se do takvih rezultata došlo. Citirao je vrhunskog atletičara, Usaina Bolta, koji je rekao da je Božji blagoslov najvažniji. Put do cilja je težak i trnovit, ali je li okus uspjeha zaista sladak ako smo do njega došli krivim putem? Za kraj, nadbiskup je uputio riječ ohrabrenja i našim roditeljima, koji se često više brinu od nas. Njima je preporučio razgovor. Što više razgovora o svim našim problemima jer, ipak, su oni ti koji oblikuju naša razmišljanja, zajedno s profesorima. Naglasio je važnost odgoja i obrazovanja i njihovu međusobnu isprepletenost i time priveo sv. Misu kraju, nakon čega smo se uputili prema svojim učionicama. Razrednici su podijelili mrske nam rasporede, ali znajući da nas čekaju nova iskustva i izazovi, iz škole izađosmo s osmjesima na licima.
Draga Klasična, vidimo se sutra!
Marijana Oštrić, IV. b
