U utorak, 26.ožujka 2019. učenice naše škole Anđela Baraba, Gabriela Barešić, Petra Mila Glavan i Julia Kršlović Babić sudjelovale su na literarnoj radionici Zar prorok Jona ima što reći mladima? u sklopu Etno dana u Gradskoj straži gdje su nas srdačno dočekali voditelji: dr. sc viša kustosica, voditeljica etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar Jasenka Lulić Štorić i Ante Mihić, ravnatelj knjižnice Sali. Tema radionice temeljena je na biblijskom tekstu o Joni kao i o mogućnostima njezina iščitavanja u današnjem vremenu i svijetu, na problematiku identiteta, bijega od svojih vlastitih dubina i sl.
Sudjelovalo je još 10 učenika iz Pomorske i Hotelijersko-turističke škole. Susret je započeo g. Ante Mihić koji je s nama razglabao o temama poput nutarnje sreće, slušanja vlastite duše, ljubavi, slobode, samoostvarenja i zauzimanju samih za sebe unatoč manipulacijama današnjeg društva. Osobno, razgovor s njime me oduševio, a mislim da se i ostalima u najmanju ruku dopao.
Temu je otvorio pričajući o vlastitom imenu koje u prijevodu znači „onaj koji prvi istupa“, tj. osoba koja se ne boji izreći svoje stavove i stajati iza njih. Posvijestio nam je koliko je važno imati hrabrosti reći ono u što vjerujemo, i kako je to direktno povezano sa srećom, jer tako ne gušimo glas svoje duše i ne pokoravamo se masi. Podsjetio nas je na staru poslovicu koja glasi: „Sreća prati hrabre“. Smatra da bi svi, posebice mladi, trebali razvijati i tražiti svoje pravo Ja, ljušteći pokrovne slojeve koji to od nas kriju, a sve je dosjetljivo prikazao guleći luk na njegove slojeve, sve do srži.
Ukazao je na to kako današnja okolina usmjerava ljude da postanu ono što im se nametne, da prihvate iskreiranu ulogu, umjesto da potiče individualnost.
Dotakli smo se i teme prijateljstva, ljubavi i zaljubljenosti. Zaključili smo da se prijateljstvo u punom smislu riječi može smatrati samo odnosom u kojem vlada potpuno povjerenje i gdje jedna osoba neće zamjeriti promjenu, rast i sreću drugoj. Također, zaljubljenost se od ljubavi razlikuje po svjesnoj odluci prihvaćanje osobe onakvom kakva jest, nezavedenosti slikom koju smo zaljubljenošću stvorili.
Konačni zaključak odnosio se na slobodu pojedinca: slobodu u kojoj smo prihvatili sami sebe u potpunosti, i jedino kao takvi možemo prihvatiti i upoznati drugu osobu u njenoj slobodi.
Julia Kršlović Babić, 3.b
