Bogati program trodnevnog boravka Žepčana u Zadru – 11.-a godina međusobne suradnje Klasične gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra i Opće gimnazije KŠC don Bosco iz Žepča (BiH)
„Moj dida i ja“ – zajedno – do boljeg svijeta
Kroz 10 godina međusobne suradnje učenika – gimnazijalaca iz KŠC don Bosco iz Žepča, ustanove koju vode salezijanci Hrvatske salezijanske provincije, koji se u svom radu nadahnjuju evanđeoskim vrijednostima i djelom sv. Ivana Bosca, i zadarske Klasične gimnazije Ivana Pavla II. prošlo je više desetaka mladih. Po susretu je to 40-ak aktivnih učenika i skoro dvostruko više uključenih u razne programe, projektne inicijative, radionice i sl. za vrijeme boravka jednih kod drugih, bilo da se radi o Zadru ili o Žepču. U smislu ostvarivanja pedagoških ciljeva ovakvih susreta, u fazi odrastanja i školovanja mladih ljudi, nezanemariv je to broj.
Program je u ranijoj fazi, od početka tj. 2007. godine, nosio naziv „Zajedno stvarajmo bolji svijet!“ Osmislila ga je bivša pedagoginja škole s. Mirjam Gadža. Posljednjih godina prerastao je u godišnji projekt pod nazivom „Moj dida i ja!“, a ciljevi su mu ostali isti: stvara se okružje u kojemu se mladi ljudi afirmiraju, prepoznaju, priznaju i uvažavaju u stjecanju novih znanja, spoznaja i vještina. Kroz projekt, također, šire vlastite horizonte, upoznaju nove ljude i kulture (iako se radi o kulturi i povijesti Hrvata u susjednoj BiH), osnažuju se za bolje snalaženje s ciljem vlastitog doprinosa u zajednici mladih, školi i društvu u cjelini. Zanimljive demonstracije, predavanja, radionice, primjena naučenog u svakodnevnoj praksi i životnoj situaciji, simulacije, ovladavanje raznim vještinama, posvješćivanje svoga vlastitog identiteta, vrednovanje kulturne baštine drugih i drugačijih… kao i vjerska dimenzija susreta, jer se radi o dvije katoličke škole, temelji su na kojima se svake godine s izrazitom pozornošću pripremaju ovi susreti mladih dviju škola. Tako je bilo i ove godine.
S mladim Žepčanima stigao i njihov ravnatelj
O ozbiljnosti programa i njegovoj vrijednosti najbolje govori podatak da je u trodnevni posjet Zadru, od 26. do 28. travnja 2018., i Klasičnoj gimnaziji, s učenicima iz Žepča doputovao, osim vjeroučiteljice č. s. Mirjam Ramljak, i ravnatelj škole don Milan Ivančević, salezijanac.
Žepčane su u četvrtak predvečer, 26. travnja, dočekali razdragani učenici Klasične gimnazije koji su u svibnju prošle godine bili njihovi gosti u Žepču, ali i ravnatelj zadarske Škole don Ante Sorić koji ih je pozdravio i zaželio im uspješan boravak u Zadru. Nakon upoznavanja s Programom boravka s kojim ih je upoznala voditeljica projekta Elvira Katić uputili su se u domove zadarskih srednjoškolaca gdje su bili smješteni.
Jutro 27. travnja, već u 8:00 sati, započelo je upoznavanjem škole-domaćina. Sa samom školom, opremom, funkcioniranjem odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj i dr. upoznala ih je pedagoginja mr. s. Ana Lipovac dok je o povijesti škole, okupljenima u školskoj kapelici, govorio tajnik škole Nebojša Gunjević. Istaknuo je kako je nakon gotovo trostoljetnog boravka u okrilju Nadbiskupskog sjemeništa «Zmajević» Gimnazija sazorila i izrasla u samostalnu ustanovu na tradicijskim i čvrstim temeljima predaka koji su, u prečesto teškim uvjetima, odredili smjernice njenoga rasta i razvoja. Blagoslovom nove školske zgrade (18. svibnja 2005.), a u rujnu iste godine stvarnim početkom školske godine u novom prostoru, otvorena je nova stranica povijesti Nadbiskupske klasične gimnazije koja je krajem kalendarske godine preimenovana u Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. Nadbiskupski kompleks u središtu povijesne gradske jezgre postao je obogaćen novim zdanjem Gimnazije na povijesnim temeljima rimskog Foruma, čiji su ostaci u prizemlju zgrade.
Radionice – narukvica prijateljstva – izrada slavoluka – simboli trajanja
Nakon obilaska škole u školskoj su se knjižnici odvijale dvije radionice. Prva je bila radionica izrade narukvica tehnikama makramea i vezivanja čvorova. Voditeljica radionice Elvira Katić istaknula je kako je ručno napravljena narukvica posebna između ostalog i zato jer je namijenjena posebnoj osobi, konkretnoj osobi. U ovom slučaju potaknula ih je da jedni drugima stave oko zgloba „svoju“ narukvicu prijateljstva. „Tehnika izrade narukvice prijateljstva relativno je jednostavna, ne zahtijeva poseban alat, kao ni skupe materijale, pa je idealna aktivnost za svakoga. Neka budu simbol trajanja.“ – istaknula je Elvira Katić.
Voditeljica druge radionice tj. izrade rimskog slavoluka pod nazivom „Slavoluk (kada ti slava udari u glavu…)“ bila je Ana Fundak iz Centra za poduku „Tempero“ Zadar. Učenicima je u uvodnom dijelu približila antički svjetonazor, kulturu te umjetnost, ali i osvijestitila povijesnu činjenicu kako je Zadar bio preslika Rima u malom pa je rimska kultura duboko utkana i u suvremeni svijet. Na primjeru slavoluka u Zadru naglasila je njihovu funkcija kao masovnog medija kojim su se stari Rimljani koristili za vlastitu promociju. Uspoređujući ih s današnjim medijima učenike je navela na kritičko promišljanje o antičkom, ali i o vremenu u kojemu žive. Učenici su, na kraju, u zabavnoj i opuštajućoj atmosferi izradili maketu slavoluka od kartona, stiropora i gipsanih traka.
U obilazak grada i zadarskih znamenitosti, nakon održanih radionica, poveli su ih s. Viktorija Gadža i profesor povijesti Ratko Rušev. Poseban doživljaj bio je posjet crkvi zadarskog zaštitnika Sv. Šime, razgledavanje škrinje sv. Šimuna, jednog od najdragocjenijih i najvrijednijih zlatarskih djela zadarske srednjovjekovne umjetnosti koja je, uz to, spomenik nulte kategorije. Tom prigodom škrinja je bila otvorena i učenici su mogli proći zavjetni put uz tijelo Sveca.
Dan zalazi zalaskom sunca
Poslijepodne drugoga dana boravka Žepčana u Zadru bilo je rezervirano za posjet muzeju Stalne izložbe crkvene umjetnosti. Kroz stalni postav popularnog „Zlata i srebra Zadra“ gimnazijalci su se upoznali s tim kako je kulturna baština Zadra od najstarijih vremena do ne tako davne prošlosti raznolika i vrijedna, kako za grad, tako i šire. „Malo se koji grad može pohvaliti toliko zanimljivim i vrijednim spomenicima graditeljstva, likovne umjetnosti i pisane riječi“ – istaknula je benediktinka s. Cecilija.
Uslijedio je susret sa zadarskom književnicom za djecu i mlade Mirjanom Mrkela. Mirjana je članica Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te Udruge Zapis – Zadarski Pisci. Piše priče, pjesme, romane i drame, stalna je suradnica dvomjesečnika Riječ slijepih te internetskog časopisa Kvaka. Do sada je objavila devet naslova, od kojih je roman “Dragi Olivere” ovjenčan Nagradom Grigor Vitez, za najbolji književni tekst u 2012. godini. Susret s književnicom bio je izrazito dojmljiv i intiman zbog njezine priče o talentima. „Kad sam postala potpuno slijepa – rekla je Mirjana – pitala sam se što Bog traži od mene. Dao mi je talent pisanja…“ Učenici su joj se zahvalili otpjevavši pjesmu: „Poljubi zemlju po kojoj hodaš…“
Dan je završio na Pozdravu suncu, uz njegov zalazak!
Nin – kolijevka hrvatske države
U subotu, 28. travnja 2018. organiziran je studijski izlet u najstariji hrvatski gradić Nin. Zahvaljujući mr. Majdi Dadić, voditeljici Muzeja ninskih starina i njezinom stručnom vodstvu učenici su saznali, zapravo spoznali, kako Nin ima čak 3000 godina dugu povijest koja nije zapisana samo u povijesnim knjigama. „Tom poviješću doslovno hodamo ili o njoj učimo iz bogatih muzejskih zbirki.“ – napisala je u knjizi dojmova maturantica iz Žepča, kako se potpisala. Učenici su, naime, razgledali Muzej, bogate arheološke nalaze iz povijesti ovoga kraljevskog grada i kolijevke hrvatske države. Obišli su i riznicu župne crkve, u Crkvi imali euharistijsko slavlje kojega je predvodio don Milan, fotografirali se za uspomenu uz kip Grgura ninskog i obećali: „Ako smo prvi put – nismo posljednji! Vidimo se. Ali, prije toga – vidimo se u Žepču!“
Rastanci su, zapravo, na neki način uvijek teški. Dovuku se, bez nekog htijenja! Ali, rastanci znače i nove sastanke? Nama voditeljima uvijek je, također, teško! Ali, jedno sa sigurnošću možemo reći – ovakvi su susreti pravo bogatstvo. Na njima se mladi bogate novim poznanstvima, grade nove odnose i prijateljstva, razvijaju osjećaj gostoljubivosti. Mi možemo biti mirni. Promatrajući im izraze lica dok su si mahali na pozdrav – zaključujem – uspjeli smo – kažem s. Viktoriji. Ostalo ostavljamo vremenu.
E. K.
