Kako smo se uključili u akciju promicanja čitanja pod naslovom „Zadar čita“ koja se u organizaciji Gradske knjižnice u Zadru odvijala prošloga tjedna kroz brojne manifestacije?
Zadar čita još od Slovana
Osim što su bili sudionici dijela Programa u okviru projekta „Zadar čita“ u organizaciji Gradske knjižnice u Zadru koji za cilj ima promicanje čitanja, učenici i prof. Elvira Katić dosjetili su se i u čitaonici školske knjižnice postavili izložbu Darija Tikulina pod naslovom „Zadar čita još od Slovana“. Izložba je samo nastavak suradnje škole i roditelja jer je glavni njen sudionik gosp. Tikulin, zapravo, roditelj maturantice naše škole i već je do sada pomagao u ostvarivanju projekta (Ne)zaboravljena glagoljica koji se u školi provodi već nekoliko godina.
Naime, koji put se u promicanju kulture čitanja treba pozabaviti i samim sredstvom – misle učenici naše škole – to jest KNJIGOM – KNJIŽI – PISMENOM i ČITATELJSTVOM tj. svima onim koji su u svezi s knjigom.
Uvodeći učenike u postav Izložbe gosp. Tikulin se najprije prestavio: Dolazim iz starovaroškoga predjela u kojem su župe sv. Ivana Krstitelja i Gospe Loretske, obe s glagoljaškom tradicijom. Mi stariji pamtimo glagoljsko bogoslužje u Svetoga Ivana kod trećoredaca glagoljaša sve do polovice šestdesetih. U Gospe Loretske i dan danas župljani negda poljubcom, a danas dodirivanjem krugokriža (kojega se može vidjeti na Izložbi) na pragu crkve ISUS – HRST –BOG – ČLOVIK i OTČENAŠOM prihvaćaju da CELUJUŠTIM KRIŽ I IZREKŠIM OTČE NAŠ PROŠTENIE bude 100 DNI, a potom rekao sljedeće:
Predajna priča o iskonu Zadra kao središnji pojam ima SLOVO. U nas je SLOVO izvorno: LITTERA i VERBUM, dakle i pismeno i glas štivne besjede. Glasnim čitanjem istodobno se ostvaruje troje:
1. Čitatelj ostvaruje videžni (vizualni) doživljaj krasopisane knjiži (teksta) (to poglavito važi u glagoljici) i ujedno
2. svojim štivnim glasom ostvaruje skladnozvuk, i na koncu
3. čitanjem se posreduju misaoni sadržaji koji potiču u slušatelja čuvstva i razmišljenja (rekao bi Zoranić). To bi bila čista i ljudska priobčajnost. Ali – naša ČITULJA – HARVATULJA ima i svoju vrhunaravnost. To se prepoznaje i na grobnom natpisu iz Benkovca (1426.) gdje je knjiž uklesana u obliku knjige (sveska). VA IME BOGA harvatuljom na onaj svijet. Ovaj je izložak pobudio posebno zanimanje učenika.
Budući se naša knjiga iz jednog izvora raznovrsno razvila (poglavito u Zadru) nastojimo ukazati na to pismovno raznovršće – podvukao je gosp. Tikulin. Poznat je Petrčanac don Bare Pifrović koji zapisa davno: „… to pisah KRVASKI, ČURILICU i LATINSKI …“ a dalje kaže da je: „ … sideći u kući svoga oca TRI KNJIGE naučija …“
Nadalje, iskoristio je priliku i natuknuo činjenicu da se glagoljica i njene izvedenice razlikuju od latinice u tome što svako slovo osim a) glasovne vrijednosti nosi još b) brojevnu i c) imenopojmovnu vrijednost.
„Na Boxyu hvalu i harvatszkoga yazika proszvichegne“ – napisa Šimun Kožičić Zadranin na naslovnici svojih knjižica. Slovom knjige harvatulje hvali se Boga i prosvjećuje jezik.
Učenici su, dakle, imali nastavni sat u Knjižnici posvećen počecima pismenost, poslušali predavanje Darija Tikulina, a osim toga čitali „Zdravo Mariju“ na glagoljici te tako bolje upoznali povijest pisma i knjige na ovom području.
