ZADAR ČITA 2015. PONOVNO SPAJA NAŠU ŠKOLU I ARHEOLOŠKI MUZEJ
Oživljavanje zaboravljenog Dnevnika s putovanja
Učenici Klasične gimanzije Ivana Pavla II. dali su svoj doprinos manifestaciji Zadar čita 2015. te su u petak 27. ožujka u prostoru Arheološkog muzeja čitali ulomke Dnevnika s putovanja (1847.) Francesca Carrare
Već petu godinu zaredom povodom manifestacije Zadar čita nastavlja se i suradnja Klasične gimnazije Ivana Pavla II. s Arheološkim muzejom koju predvode knjižničarke Elvira Katić i Marina Maruna. Ove je godine „Zadar čitao“ djela s temom putovanja, od 23. do 28. ožujka, tako smo u petak 27. ožujka, točno u podne u Arheološkom muzeju, nas četvero čitača: Iva Knežević, Dino Rodić, Marko Gulan i moja malenkost Maja Čižmek-Kovač dočekali sa smješkom na licu sve zainteresirane za stvaralaštvo Francesca Carrare. Vjerujem da je publika, sastavljena mahom od klasičara i studenata kulture i turizma kojima treba pribrojiti i nekolicinu znatiželjnika, uživala u našem programu koji se sastojao od čitanja zanimljivih dijelova Carrarina putopisa prožetih njegovim biografskim podacima. Naše je čitanje pratila PowerPoint prezentacija za koju je bio zadužen Luka Gulan.
Pretpostavljam da je većini slušatelja, a sada i čitatelja, ovo bio prvi susret s Francescom Carrarom, naime, radi se o uvaženom splitskom povjesničaru, arheologu, konzervatoru i književniku koji je bio oduševljen kulturnom baštinom svog zavičaja, prije svega, Dalmacijom prema kojoj je usmjerio sva svoja znanstvena stremljenja. Rodio se 1812. god. u Splitu, a umro je 1854. god. u Veneciji. Osim objavljenih radova za sobom je ostavio velik broj bilježaka sakupljenih za svoj znanstveni rad, pisama koja su mu upućivali mnogi suvremeni ugledni književnici, znanstvenici i javni djelatnici, te intimni dnevnik u koji je zapisivao podatke vezane za osam putovanja u Beč od 1843. do 1848. god. O njegovom je životu s oduševljenjem i zanosom čitala moja malenkost, u ulozi prvog naratora, te moja mlađa kolegica Iva Knežević, u ulozi drugog naratora. Onaj najzanimljiviji dio čitanja dijelova iz Carrarina Dnevnika s putovanja prepustili smo snažnim muškim glasovima Dinu Rodiću i Marku Gulanu koji su se doista potrudili svojom interpretacijom dočarati svima prisutnima opseg i značaj Carrarina stvaralaštva i promišljanja. Slušajući dečke, mislima smo odlutali na putovanje koje je vodilo od Zadra, preko Kvarnera, sve do Trsta, Venecije i Padove. Najviše sam uživala u dvorani oružja u Padovi. Slušajući Marka mislima sam zamišljala taj prekrasni mramor, namještaj, velikane na freskama i veličanstvenim uljanim slikama. Ugodno druženje potrajalo je i nakon 45 minuta čitanja, a u razgovorima sam doznala kako su ovi Carrarini prekrasni opisi Italije u mnogima probudili želju da posjete ta mjesta i uvjere se u njihovu ljepotu i posebnost koju je Carrara isticao.
Na ovaj smo način sudjelovali u manifestaciji Zadar čita 2015. oživljavajući jedan zaboravljeni dnevnik koji je preko sto i pedeset godina ležao u rukopisu, a prepun je bilježaka i obavijesti o svim mjestima koja je Carrara posjećivao, o svim ljudima koje je kontaktirao te o događajima kojima je bio direktnim sudionikom ili svjedokom. Integralno objavljivanje i upoznavanje dnevnika Francesca Carrare poslužit će boljem poznavanju prilika u Dalmaciji i Splitu toga vremena, pomoći će boljem osvjetljavanju politike austrijskog dvora prema Dalmaciji, te će pružiti obilje novih biografskih podataka o znamenitim osobama koje se u njemu spominju.
Maja Čižmek Kovač, 4.a
