Zadar čita 2014. – čitanje glasovitih govora

ZADAR ČITA 2014. – ČITANJE GLASOVITIH GOVORA

 

GOVOR – MOST IZMEĐU GOVORNIKA I PUBLIKE

 

Mozak je zaista prekrasna stvar: započinje raditi istog trenutka kad se rodite i ne staje sve do trenutka kad trebate govoriti u javnosti“, ustanovio je Mark Twain i vrlo zorno izrazio strah koji većina ljudi osjeća kad mora javno progovoriti.

 

Za ovogodišnju manifestaciju Zadar čita posegnuli smo za glasovitim govorima, za govorima onih za koje ne možemo znati jesu li imali strah pred javnim nastupom jer odavno već nisu među nama. No, osim što su ostali upamćeni kao proroci, sveci, političari, književnici, filozofi… povijest ih pamti i kao glasovite govornike.

Osim glavnoga cilja poticanja čitanja, cilj nam je bio upoznati se s retorikom (govorništvom) kao važnim instrument širenja ideja, misli. Govori (njih ukupno 9) koje smo predstavili u Arheološkom muzeju 11. travnja, a izgovorili smo ih mi – maturanti Klasične gimnazije Matija Klanac, Ivan Ganzulić, Josipa Butić, Mate Pehar i Branimir Morović, uz veliku „logističku pomoć“ prvaša Luke Gulana, a pod mentorstvom prof. Elvire Katić i koordinaciju knjižničarke iz Arheološkoga muzeja Zadar Marine Maruna, ostavili su traga u našoj civilizaciji i postali dio svjetske povijesti. Vrijeme njihova nastanka obuhvaća period od 13. st. pr. Kr. do kraja 20 st. n. e.

Čitali smo govore Mojsija (Deset zapovijedi, Sinaj XIII. st. pr. Kr.), Isusa iz Nazareta (Govor na gori, 1. st.), Aurelija Augustina (Govor o smrti, V. st.) ali i Ivana Kukuljevića Sakcinskog (Za uvođenje narodnoga jezika, Zagreb 1843.), Ante Starčevića („Ako narod ne razazna bolje od gorih, bit će mu kako i do sada“, Krapinske Toplice 1871.), Ivana Mažuranića („Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost…, u njezinu budućnost“, Zagreb 1886.), Eugena Kumičića (Hrvatskoj domovini, Karlovac 1893.), Stjepana Radića (“Ne srljajte kao guske u maglu!“, Zagreb 1918.) i Vlade Gotovca („Generali, Hrvatska se ne boji!, Zagreb 1991.). Svi pročitani govori, neovisno o temi kojom su se bavili tj. ideji koju su prenosili, pozitivni su, a njihove misli okrenute su budućnosti (vjerovanju u bolje sutra). Politički govori naših nacionalnih heroja (Starčevića, Radića, Gotovca i dr.) govore o borbi za slobodnu, samostalnu, neovisnu Hrvatsku, važnosti uvođenja hrvatskog jezika kao službenog i sl.

Govorništvo spada u područje jezičnog izražavanja a kroz školski sustav, osim što može biti izborni predmet, obrađuje se u nastavi hrvatskoga jezika. Naime, naučili smo kako između pismenog i usmenog izražavanja gotovo i nema razlike. U koncipiranju jednog i drugog oblika izražavanja zahtijevaju se logičnost, jednostavnost, smislena povezanost, određena strukturalna oblikovanost, prikladnost jezika i stila, parafraziranje, ukratko – pravilna uporaba jezika. Spoznali smo i to da je govorništvo usko povezano i s ostalim nastavnim predmetima jer se oslanja na određena znanja iz područja povijesti, logike, filozofije, etike, vjeronauka, psihologije koji su potrebni govorniku kako bi bio što uvjerljiviji. Govornička vještina danas je iznimno važna za mnoga zanimanja poput profesora, pravnika, političara, glumaca, spikera, propovjednika, poslodavaca… te nam je stoga bilo još zanimljivije učiti nešto novo, izvan redovnog nastavnog programa. U fazi pripreme profesorica nas je upoznala i s govorima Martina Luthera Kinga, Helen Keller, Nelsona Mandele, Johna Kennedya, Stevea Jobsa, pape Franje, najskupljeg govornika 20. st. bivšeg britanskog premijera Tonya Blairea i mnogih drugih.

Pripremajući se za Zadar čita, iščitavajući literaturu o govorništvu, vježbajući odabrane govore razvili smo stav prema korisnosti govorničkih vještina u životu svakog čovjeka, razmišljali o potrebi vježbanja strukture govornog izražavanja te potrebi stjecanja komunikacijske kompetencije jedne od temeljnih kompetencija u razvoju modernog, obrazovanog i uspješnog čovjeka. Podsjetili smo se na dijelove govora koristeći dosadašnje znanje iz latinskog jezika: Uvod – lat. proemium ili principium – privlačenje pažnje, zanimanja i naklonosti slušača; Glavni dio – lat. narratio; argumentatio – izlaganje s argumentima; dokazivanje i potkrepa (lat. confirmatio ili probatio). Zaključak ili svršetak – lat. peroratio  je rekapitulacija rečenoga, pozivanje na emocije publike.

Isto tako, sigurni smo da ćemo naučeno koristiti kao poticaj za produbljivanje znanja o govorništvu koje podrazumijeva i umijeće aktivnog slušanja; uvažavanje argumenata u govoru; razvijanje interesa za izgovoreno; promicanje kritičnosti i tolerancije.

Baš smo puno naučili. Najvažnije od svega je: govor mora izgraditi most između govornika i publike. Nadamo se da smo u Arheološkom muzeju to i uspjeli posudivši svoje glasove glasovitim govornicima.

Maturanti IV. a Klasične gimnazije

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post