Komercijalizacija i banalizacija „Valentinova“ i ljubavi motivirala nas je da s 15-ak učenika škole, od kojih je nekolicina u školskom volonterskom klubu “Kapljica”, učinimo gestu nesebične ljubavi.
ZAJEDNO SMO PJEVALI I PLESALI
„Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.” (1 Kor 13, 4-7))
Komercijalizacija i banalizacija „Valentinova“ i ljubavi motivirala nas je da s 15-ak učenika škole, od kojih je nekolicina u školskom volonterskom klubu “Kapljica”, učinimo gestu nesebične ljubavi.
Na svjetski ‘Dan ljubavi’ štićenike Doma na Sfingi razveselili smo pjesmom, plesom i humorističnim igrokazom “Sv. Rita”. Ovaj igrokaz (skeč) govori o djevojci koja se očajnički želi udati pa za pomoć moli svetu Ritu. Svetica joj u život šalje razne momke, ali niti jedan joj ne odgovara. Željeli smo nasmijati i svojom nazočnošću razveseliti štićenike Doma. No, ovakvim susretom ne obogaćuju se samo štićenici, već i naši učenici koji druženjem s drugačijima, onima koji su na neki način na rubu društva, gledajući ih kako se nose sa starošću i bolešću – uče o životu.
Socijalna radnica Jelena Milin je u ovoj prigodi naglasila: „Učenici Gimnazije Ivana Pavla II. su ti koji našim štićenicima učestalo iskazuju djelatnu ljubav. Naime, volonteri ove škole često dolaze na naše kreativne radionice petkom, a tu su i prilikom obilježavanja rođendana i drugih važnih datuma. Svojim životnim entuzijazmom, vedrinom, stiskom ruke, toplim zagrljajem ovi mladi ljudi našim štićenicima poklanjaju ono što im zapravo i najviše treba.“
Ljubav je neizostavni dio i potreba svakog ljudskog bića. Kakvu ljubav želimo i kakvu ljubav pružamo našim bližnjima? Kako trebamo ljubiti? Koliko je ljubavi u nama, svakodnevno? Odgovore na ova pitanja pokušali smo dobiti testiravši intenzitet svoje ljubavi u susretu sa štićenicima Doma za starije i nemoćne osobe Zadar. Istaknuli bismo još jedno bogatstvo ovoga susreta. Naime, štićenici Doma su i nas obradovali svojim zborskim nastupom tako da su pod stručnim vodstvom pripremili i izveli nekoliko pjesama, te su svima nama u znak zahvalnosti poklonili cvijet (ružu ili tulipan) i srce koje je djelo njihovih ruku s radionice.
Na pitanje što je to ljubav i zašto je svi toliko trebamo, evo nekoliko misli onoga tko je to već prije nas puno bolje izrekao. Phil Bosmans, veliki prijatelj ljudi, koji u svojim brojnim tekstovima ljubav i put srca ističe kao svjetlo koje razbija sav mrak današnjice i unosi radost i nadu u ljudske živote, o tome je napisao:
Naš svijet ne propada
zbog nedostatka znanja,
razuma i moći,
nego zbog pomanjkanja ljubavi.
Ljubav pretpostavlja stvari
koje nisu više u modi:
gospodariti samim sobom,
ne popuštati pohlepi za imetkom,
nadvladati sebičnost.
Ljubav znači ljubiti ljude,
ne apstraktno čovječanstvo,
nego konkretnog čovjeka
tu pored mene.
Grupna sebičnost,
pomagati samo sebi jednakima,
nije nikakva ljubav.
Ljubav znači izići iz sebe
da živiš za druge.
U ekonomiji ljubavi
mora se dati više nego što se ima.
Mora se dati samoga sebe.
Cvijeću treba sunca da postane cvijeće.
Ljudima treba ljubav da postanu ljudi.
Već malo ljubavi može biti poput vode
koja ponovno uspravlja cvijet.
Vjerujem u snagu ljubavi.
Ljubav je jedini ključ
koji odgovara vratima raja.
