Pošto su učenici naše škole bili u travnju ove godine gosti Žepčanima, bilo je vrijeme da i oni nama uzvrate posjet. Od 4. do 10. srpnja bili smo domaćini maloj skupini Žepčana koja je došla na izlet i odmor u Zadar.
Nakon dočeka, podjele po obiteljima i upoznavanja uputili smo se svojim kućama na odmor za dugi sutrašnji dan.
Napunili smo baterije i bili spremni za naš prvi izlet na Ugljan gdje su nas smjestili u Samostanu sv. Jeronima. Svi smo se družili i zabavljali, a naši gosti gotovo da i nisu izlazili iz toplog i čistog mora.
Da jedni drugima ne bi dosadili od prevelikog druženja, u nedjelju smo imali slobodan dan koji smo iskoristili za kupanje i bolje upoznavanje.
Naše sljedeće odredište bili su Kornati na kojima su nam se pridružili i neki profesori naše škole. Do tamo smo putovali manjim brodom. Smjestili smo se u uvali Telaščica i otišli pogledati jezero koje se sve bijelilo od silna vjetra. Ostavili smo stvari pod borovima i bacili se u more. Vrijeme se sve više bližilo ručku, a mi jednostavno nismo mogli otići, a da ne vidimo one veličanstvene i čuvene stijene.
Ne bi bilo primjereno da nam gosti odu iz Zadra, a da ne vide njegove znamenitosti te smo zato posljednji jutarnji izlet proveli upoznajući ih s našim zadarskim crkvama i povijesnim ostatcima. Popodnevno kupanje smo proveli zabavljajući se i utapajući tugu u moru, zbog rastanka.
“Ide vrijeme dođe rok„ i tako se približio dan rastanka te su se naši dragi gosti morali uputiti natrag u Žepče. Naše petodnevno druženje je veoma brzo prošlo iako je nekima trajalo i kraće. Meni je veoma drago što sam upoznala nove prijatelje iz susjedne nam zemlje, a nadam se da se tako osjeća i ostatak domaćina.
Ana Jagić
