Održavanjem triju zanimljivih radionica kulminirale završne aktivnosti unutar „Glasnika davnina“
- 1. Radionica izrade nakita
S RODITELJIMA NA RADIONICU
Da je roditelj u našoj školi dobrodošao suradnik i partner, među različitim načinima suradnje, a to su osim roditeljskih sastanaka duhovne obnove, izleti, stručna predavanja, zajednička predbožićna večer, sudjelovanje na maturalnoj zabavi i sl., govore i povremena okupljanja poput ovoga pred obilježavanje Dana škole 2012. Naime, u četvrtak, 17. svibnja, za zainteresirane roditelje u knjižnici škole je organizirana radionica izrade rimskog nakita pod nazivom: Antički nakit – atraktivni klasični nakit.
Sljedeći susret s roditeljima je već u ponedjeljak 21. svibnja, u 18,00 sati, kada će im prof. Tonći Maleš održati predavanje naslovljeno kao „Izazovi klasičnog obrazovanja danas“ nakon kojega će razgledati izložbu godišnjeg projekta „Glasnici davnina“ a dramska grupa izvest će im igrokaz: „A ja za ljubav na taj dođoh svijet“.
Elvira Katić, prof.
2. Radionica: Antički spektakli
S GLADIJATORIMA U ARENI
Ovoga su tjedna kulminirale završne aktivnosti unutar „Glasnika davnina“. Četvrtak je, 17. svibnja. Nazovimo ga antičkim četvrtkom jer je to uistinu i bio. Prije njega je bila antička srijeda, a za par dana je i najantičkiji ponedjeljak – centralna proslava Dana škole i prezentacija svega onoga što smo kroz mega-projekt ove godine zdušno radili, sabirali … oko čega smo se trudili i puno više nego što nam nude udžbenici – naučili. Tako smo se okupili i na završnoj radionici pod nazivom „Antički spektakli“ koju je osmislio i vodio prof. Nižić. Tema radionice su bili gladijatori (ime dolazi od gladius = kratki rimski mač za bodenje i sječenje) o kojima smo istraživali posljednjih mjeseci. Recimo još i to da su antičku ili „gladijatorsku“ ekipu činili Luka Tomčić, Gabrijel Vidović i Bruno Uskok koji su istraživali živote rimskih gladijatora dok smo Ive Ivandić, Marija Šestan i ja (Marijana Oštrić) bili zaduženi za „umjetnički“ dio.
Naoružani znatiželjom i s nekim čudnim adrenalinom u školu smo došli prije 19.00 sati za kada je, prošloga četvrtka, bila najavljena radionica. „Arena“ nam je bila učionica našega III. b razreda, a koja druga? Optimistični glede posjetitelja s lica nam nisu silazili osmijesi. Pokazat ćemo im – mislili smo! Keksi su krasili školske klupe, a crteži gladijatora zidove … Obavljali smo još neke zadnjominutne pripreme. Ostalo je još toliko vremena da prošećemo školom gdje su se odvijale još dvije radionice – jedna pod vodstvom prof. Ruševa o antičkim vicevima i druga – izrada nakita, koju je vodila prof. Katić. Mala kazaljka nježno je kliznula do brojke sedam… Na opće oduševljenje došli su nam i gosti (pozvani i nepozvani) i bilo je vrijeme da naša radionica počne. Luka je započeo s prezentacijom o životu gladijatora. Podsjetili smo se kako su krajem 2. st. pr. Kr. gladijatorske borbe bile predstave koje su vladari besplatno nudili narodu. Prvobitno su se izvodili u Forumu, a kasnije u arenama širom rimskog imperija. Njegovo izlaganje probilo je led … Sljedeći je bio Bruno koji je govorio o vrstama gladijatora. Učionicom je vladala ugodna i opuštena atmosfera. Nakon Bruna došao je red na Gabrijela. Naš nam je Gabo prikazao kako je izgledao jedan dan gladijatora, od jutra do sutra (u slučaju preživljavanja). ”Kruha i igara!”- čulo se od nekud… „Kruha i igara!“ zvonilo nam je u ušima. Bilo je vrijeme za našu igru. Uživljeni, crvenih obraza od uzbuđenja zaigrali smo, preselili se u neko drugo vrijeme, davno …, u ”Tko se gladiusa laća, od gladiusa i pogiba”. Iako se u pozadini prikazivao film o životu jednog gladijatora, mi smo se usredotočili na igru, na život i smrt. Jer, u ono su se vrijeme borbe obično prekidale kod pojave krvi. Nakon što nam je prof. Nižić objasnio pravila i način bodovanja bilo je vrijeme da borba počne, prava borba. U punom žaru borbe pridružio nam se i prof. Rušev sa svojom ekipom. Bilo je tu poraza i pobjeda, no nitko nije pobijedio tako uvjerljivo kao časna Mirjam, koja je potuka konkurenciju. Nažalost, našoj radionici polako se približio kraj. Mrak je već davno bio spustio zastor po prozorskim oknima III. b – naše arene.
Čini se kao da je prošla vječnost od našeg prvog susreta, od onoga prije 19,00 kad smo podijelili zadatke, slušali Luku, Bruna, Gabu … U ponedjeljak ćemo, ponosni na svoju radionicu, predstaviti je svima onima koji nisu mogli biti s nama.
Marijana Oštrić, III. b
3. Radionica: Philogelos-ljubitelj osmijeha
LJUBI, LJUBI, LJUBI … SMIJEH
Primarni zadatak humora je veselje, smijeh, a smijeh je lijek. Treba se veseliti, smijati, možda i rugati (i to ponajprije samima sebi) jer u veselju je sreća – trebali bi ponavljati svaki dan.
Philogelos ili „ljubavnik smijeha“ najstarija je zbirka pošalica, zbirka od 260 viceva, koja datira iz 4. st. pr. Kr. U zlatno doba stare Grčke vicevi iz njihove kolekcije prepričavali su se tijekom tradicionalnih kazališnih predstava, a slično vrijedi i za kazalište starog Rima koje je vjerno preslikalo grčku formu tragedije i komedije. Antički Mujo i Haso zovu se Hierocles i Philagrius, glavni su protagonisti zbirke, a njihove šale su jednako dobre i svježe, kao da su nedavno napisane. Uz povijesnu i antropološku vrijednost, Philogelus ima praktičnu važnost i danas.
Sve to je znao naš prof. Ratko Rušev kojega je Philogelos inspirirao da osmisli istoimenu radionicu u našoj školi. Uz činjenicu da su se njegovom analizom bavili i klasici filozofije i književnosti poput Kanta (‘Kritika čistog uma’), Freuda (‘Jokes and Their Relation to the Unconsciouns’), Kundere (‘Knjiga smijeha i zaborava’) ili Swifta (‘Guliverova putovanja’) zašto ne bi i mi, klasičari: Estera Bajlo, Borna Černe, Matija Klanac i Antun Rogić (iz 2. a), Karlo Jerak, Paola Lukin i Valentina Pleslić (iz 2. B) te Marko Gulan (iz I. b). Okupili smo se u učionici II. a razreda, uoči Dana škole, kako bi i mi dali svoj doprinos projektu „Glasnici davnina“.
Sve je, dakle, započelo prošloga četvrtka u 19.00 sati. Profesor je radionicu podijelio u nekoliko faza. Na početku nam je objasnio cilj projekta, održao kratko predavanje o definiciji vica i njegovoga smisla te usporedio antičke viceve s današnjima upoznavši nas s navedenom zbirkom iz antičke Grčke („Philogelos“). Učenicima su potom podijeljeni materijali s antičkim vicevima za proučavanje i uspoređivanje s današnjim – modernim. Zadatak je bio pronaći moderne viceve kao usporedbu s antičkim vicevima. Okosnica su bile: kultura odijevanja i njega tijela, kultura svakodnevnog života i životnih potreba, prometna pravila, pravne situacije, komika situacije, riječi, svakodnevice, karaktera, vicevi po stanovnicima pojedinim mjestima … pa i vicevi o smrti.
Zadatak nije bio lak. Kako npr. naći istoznačan današnji vic sa sljedećim Philogelosovim vicem iz područja komike karaktera: „Pametnjaković je želio naučiti svog magarca da ne jede, pa mu nije davao hranu. Kad je magarac umro od gladi, rekao je:“ Veliku sam štetu pretrpio. Baš kad sam ga naučio da ne jede, umro je.“ No, snalazili smo se. I – smijali, smijali …
U drugom dijelu radionice razvrstani smo u dvije ekipe (2. a i 2. b), a svaka je dobila desetak viceva s objašnjenjima. Neki od viceva sa svojim objašnjenjima bili su na engleskom jeziku što je određenim učenicima bilo zanimljivije dok su se drugi već počeli preznojavati. Cilj igre je bio – svaki vic povezati sa svojim odgovarajućim objašnjenjem“. Ona ekipa koja brže poveže viceve s odgovarajućim objašnjenjima – pobjednik je. Uvjerljivi pobjednici bili su učenici 2. a razreda. Tada je počelo zajedničko analiziranje antičkih viceva i njihovo shvaćanje (i prihvaćanje tj. razumijevanje) u današnje vrijeme. Nakon što smo donekle uspjeli shvatiti svaki vic, zaključili smo da svaka šala, bila iz antičkog vremena ili ova današnja, ima svoju povijesnu stranu priče.
U posljednjem dijelu radionice uspjeli smo u pokušaju da za skoro svaki antički vic pronađemo sličan u današnjem vremenu u užem ili širem smislu.
Radionica je bila jako poučna i pobliže nam je objasnila smisao samog vica te stavove ljudi antičkog vremena koje smo kroz viceve pobliže proučili. Sama radionica je bila uspješna što je i bilo za očekivati s obzirom na nadobudne i opuštene ljubitelje smijeha.
Estera Bajlo i Borna Černe , 2. a
