Uoči dana grada i blagdana sv. Krševana

Mi koji toga jutra, u petak 23. studenoga nismo krenuli prema Vukovaru, Dubrovniku, Slitu i Saloni, nakon radionice svega i svačega u školskoj knjižnici, uputili na teren po našem gradu, pivajući mu.

 

 

UOČI BLAGDANA SV. KRŠEVANA I DANA GRADA

Lipi naš grade…
Petak je, 23. studenoga. Pred kraj je mjeseca studenog, a nije zastudenilo. Možda će trećašima u Vukovaru i biti. Ta, to je sjever Hrvatske. Maturantima baš i neće, Dubrovnik je uvijek topliji od Zadra. Što hoću reći? Čitava se škola razmilila po Lijepoj našoj. Dobro! Hrvatska je ženskog roda, a kad je već lijepa, a ne dvojim da je, i to naša, onda je: LIJEPA NAŠA. E, a živimo u lipon gradu ali je on muškog roda. Kad je već lip i još naš ‘ajmo mu zapivati: „Lipi naš grade!“ Tako smo se mi koji toga jutra, u petak 23. studenoga nismo krenuli prema Vukovaru, Dubrovniku, Slitu i Saloni, nakon radionice svega i svačega u školskoj knjižnici, uputili na teren po našem gradu, pivajući mu. Sutra je blagdan, a grad slavi i Dan grada. Od dječice iz dječjih vrtića nije je vidjela šetnica. Od zastavica s konjanikom sv. Krševana na njima – sve se šarenilo. Do Stalne izložbe crkvene umjetnosti tog bisera došli smo ližući sladoled, možda zadnji u ovoj godini. Studeni je – moralo bi zahladiti. I najmanja prehlada udaljit će nas od nastave, a to ne bi bilo baš pametno. Hm.
Šetamo gradom kao što su prije nas šetali mnogi. A kako i ne? Ta 3.000 godina je star. Obišli smo Stalnu izložbu, časna koja nas je vodila dala je sve od sebe, hvala joj! Bili smo u Znanstvenoj knjižnici i pogledali Izložbu „Izdavaštvo na području Zadarske županije“, a potom otišli na još jednu u Muzej antičkog stakla. I ostali su muzeji bili otvoreni, a ulazi besplatni ali manjkalo nam je vremena. I što reći za kraj? Na lijep smo način proslavili taj petak uoči Dana grada. Doista! Pred crkvom sv. Marije postavljala se bina na kojoj će sutra Zadrani moći susresti generala Antu Gotovinu. Kud ćeš ljepšeg dara gradu za Dan grada? I mi ćemo sigurno biti tu. Zapravo, za vas – ne znam, ali ja ću sigurno biti. Vidjet ćete!

Ranosrednjovjekovni natpisi u našoj blizini
Manja grupica nas klasičara Pavle Ivić (3.a), Marko Grčević (2.a), Matej Žilić (1.a) i Ana Vicković (2. a) uz pomoć profesorica klasičnih jezika Sandre Gosip i Ines Rakvin uputili su 30. studenog do katedrale Sv. Stošije u Zadru. Cilj nam je bio da na licu mjesta, uz sarkofag svetice, zaštitnice grada, dotaknemo nekoliko povijesnih tema vezanih uz Zadar i tako proširimo svoja znanja. Zaronili smo u prave povijesne dokumente. Marko se bavio temom:˝Naši prostori u rimsko doba i kršćanstvo prije i poslije doseljenja Hrvata na naše prostore˝; Ana je proučavala period:˝Od Rimskoga carstva do hrvatske države˝, a Pavle je obradio:˝Ranosrednjovjekovne natpise i sarkofag svete Anastazije (Stošije)˝. Posebno nas je zanimao i posebno smo proučavali natpis na sarkofagu koji glasi:

+ In nomine s(an)c(t)e Trinitatis hic requiescit corp
us beate s(an)c(t)e Anastasie + De donis D(e)i et
s(an)c(t)e Anastasie Donatus peccatur episco
pus fecit D(e)o gratias.

U ime presvetog Trojstva ovdje počiva tijelo
blažene svete Anastazije na dar Bogu i
svetoj Anastaziji Donat grešni biskup
učini. Bogu hvala.

Spominjući slavnu povijest, kako mučenice svete Stošije, tako i samu povijest našega naroda pokušali smo oživjeti duh onoga što su nam pređi ostavili, našu slavnu povijest. Izlagali smo pred sarkofagom svete Anastazije, gdje smo se ugodno iznenadili veličinom sarkofaga. Mislili smo da bi trebao biti veličine ljudskog tijela, ali bijaše dugačak 97 cm, a visok 76 cm.
Zahvalni smo župniku katedrale koji nam je omogućio izbliza pogledati sarkofag. Naša izlaganja popratio je i prefekt Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ don Roland Jelić. U školu smo se vratili puni dojmova postavši svjesniji vrijednosti naše kulturne baštine, jer ovo što mi imamo u svojoj blizini, mnogi nemaju.
Pavle Ivić, III. a i Ana Vicković, II. a

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post