U četvrtak, 15. rujna naš razred je posjetio grkokatolički svećenik Bogdan iz Ukrajine zajedno sa svojom suprugom i njihovo dvoje djece. Održali su kratku prezentaciju o nehumanim ruskim napadima i posljedicama koje su oni ostavili na Ukrajinu. Govorili su o volontiranju na granicama i zbrinjavanju obitelji koje su u ratu ostale bez svojih domova. Unatoč tmurnoj temi na sva naša pitanja odgovarali su sa osmijehom na licu.
Na satu Hrvatskoga jezika iznenadio nas je posjet ukrajinske obitelji. Oca obitelji, grkokatoličkog svećenika Bogdana obitelji predstavio nam je naš ravnatelj dan ranije, na kraju sv. Mise za početak školske godine. U Hrvatsku je došao zajedno sa suprugom i njihovo dvoje djece. Održali su kratku prezentaciju u kojoj su predstavili štetne posljedice rata koji je započela Rusija napadom 24. veljače 2022. Istaknuli su i pokazali razorenost mnogih gradova, osobito Mariupolja.
Ljudi su se spašavali bijegom u podzemne željeznice u kojima su bili primorani stanovati do daljnjeg ili odlaskom na granice u nadi da će im biti dopušten ulaz u susjedne države. I sam otac Bogdan volontirao je na granicama nudeći pastoralnu skrb izbjeglicama dok je njegova supruga za njih pripremala obroke. Rat je također onemogućio nastavu uživo pa je jedini način i dalje obrazovati se online.
Fotografije su jasno poslale poruku o ratu kao širitelju zla, razaranja i boli obitelji, društva i cjelokupne kulture.
Ukrajina je oduvijek bila velika žitnica, proizvođač kruha za mnoge čija je distribucija onemogućena zbog rata. Spomenuli su i ulogu religije. Naime, katolici su većinom naseljeni na zapadu države dok u ostatku Ukrajine prevladavaju pravoslavci čiji je poglavar nažalost blagoslovio rusko ratno oružje.
Osjetili smo i njihov strah od bombardiranja ukrajinskih nuklearnih elektrana kao i potencijalnog nuklearnog rata.
Njihova prezentacija, uz svjedočanstvo roditelja i djece koja su okusila strahotu rata emotivno je utjecala na sve prisutne. Stvorila je atmosferu divljenja i tuge. Ukrajinsko stanovništvo prepolovilo se u ratu, ali oni i dalje ne gube nadu i čekaju svoju pobjedu.
Obećali smo im naše molitve za prestanak rata!
Ukrajinci ne traže osvetu protiv Rusije! Ne žele zauzeti ruske teritorije. Jedini cilj im je ponovno uspostaviti granice svoje države kakve su bile prije rata i živjeti u miru. Ovo iskustvo nas je potaklo na razmišljanje o tome kako ljudi ne uče iz prijašnjih grešaka, nije li se slična stvar dogodila pri raspadu Jugoslavije? Nije li i ovaj rat urodio samo suzama i gubitcima? Mi kao buduće generacije moramo razviti čvrst stav protiv rata kako bismo spriječili njegov nastanak i nezamislive posljedice.
Anđela Vojković, 3.b
