Preko Metkovića do Stona i Dubrovnika – bisera Jadrana
Dan prvi
U subotu, 20. rujna, organiziran je županijski nagradni izlet za učenike i mentore koji su osvojili prvo, drugo i treće mjesto na županijskom natjecanju za društvene predmete. Među njima smo bili i mi klasičari: Marija Melada, Dino Rodić, Nikol Jović, Karla Buljat, Šime Barišić i Iva Knežević s profesoricama Mirelom Zubčić, Vanjom Bajlo i Sandrom Gospić. U 3.30 ujutro, s parkirališta nasuprot Ljepotice, zajedno s natjecateljima ostalih zadarskih gimnazija i strukovnih škola, pospani smo se zaputili na dvodnevni izlet u Metković, Dubrovnik i Ston.
U tren oka stigli smo na odredište, točnije, u hotel „Narona“ u Metkoviću, gdje smo ugodno doručkovali i popeli se do župne crkve Sv. Ilije. Nad nama se stvorio predivan prizor brda zamagljenih vrhova i doline zasađene mandarinama, koja se prostire ispod njih. To maleno i sočno narančasto voće simbol je ovoga kraja. U takvim prizorima umjetnici pronalaze inspiraciju i motivaciju.
Uskoro smo posjetili grad poznat po slobodnoj i samostalnoj Republici. Posjetili smo slavni i znameniti Dubrovnik.
Grad je to, u kojemu se na svakom koraku može naći nešto što odaje njegovu povijest. Već iz autobusa vidjeli smo dubrovačke zidine i kulu Minčetu. Odmah smo, iako po kiši, krenuli u razgledavanje znamenitosti.
Među prvima ugledali smo poznatu Onofrijevu česmu na početku Straduna te zidine s kojih se pružaju prekrasni i inspirirajući pogledi. S jedne strane na valove koji udaraju o škrte stijene i na more čije se prostranstvo gubi u daljini, a s druge strane na Srđ i grad koji se nalazi ispod njega. Kao da ovo brdo štiti sve ove kamenite kućice, stanovnike i mnogobrojne turiste koji u ovaj grad unose život. Posebno fascinantan pogled bio je upravo na te ljude, koji poput usporenih mrava kolaju mnoštvom ulica i uličica. Srce grada je Stradun, živopisna ulica koja se nalazi između gradskih vrata (Vrata od Pila i Vrata od Ploča). Ondje se nalazi i Orlandov stup, koji prikazuje junaka velike snage, odnosno viteza (prema nekima Rolanda koji se borio protiv Saracena) s mačem u ruci. Stup se drži već godinama i najstarija je sačuvana skulptura u Dubrovniku. Osim toga, ondje smo vidjeli još i gotičku palaču Sponzu, kao i Knežev dvor unutar kojega se nalaze prekrasno ukrašene sobe s velikim ogledalima i slikama. Posjetili smo i katedralu u baroknom stilu. Naime, prije nje tu je bila romanička katedrala za koju je, prema legendi, sredstva za izgradnju dao Rikard Lavljeg Srca, ali je stradala u velikoj trešnji 1667. godine.
Pomalo umorni, ovaj iznimno turistički grad napustili smo kasno popodne i vratili se u hotel, iščekujući večeru, ali i sve ono što ćemo vidjeti sutradan. (Iva Knežević 3.b)
Drugi dan
Drugi dan naše avanture po jugu Hrvatske ponovno kreće iz Metkovića, odnosno hotela „Narona“ gdje smo doručkovali i skupljali energiju za nastavak puta. Nakon obilnog doručka koji je bio puno bolji nego jučerašnji, napustili smo hotel te se autobusom ponovno uputili preko Neretve u obližnje mjesto Vid – malo, ali skromno i idilično selo koje jednostavno oduševljava.
U Vidu smo posjetili muzej „in situ“ vrlo specifične gradnje. Naime, muzej je građen upravo na ostacima nekadašnjeg rimskog foruma, a najviše je sačuvan Augusteum, mali hram koji se nalazi na mjestu gdje se spajaju Gornji i Donji grad. Kroz muzej i samo naselje vodio nas je vodič koji je jako dobro i zanimljivo objasnio povijest grada. Najviše zanimanja izazvali su neki predmeti za koje smo se iznenadili da datiraju još iz vremena prije Krista – razne kozmetičke potrepštine, medicinski instrumenti koji govore o postojanju liječnika i ambulanti u Naroni te mnogi drugi predmeti po čemu se može zaključiti da se u ovom antičkom gradu proizvodila tkanina, udice, ribarske mreže…
Posjetili smo i stare kamene građevine u kojima se nalaze mnogi arhitektonski ulomci, a nakon toga napustili smo neretvansko područje i zaputili se južno prema Stonu, pelješkom gradiću za kojeg se ne kaže bez razloga da je drugi Dubrovnik. Naime, ovaj gradić je nastao na temelju srednjevjekovnog Dubrovnika, a glavna ulica Stona, zvana Pjaca, uvelike izgleda kao dubrovački Stradun.
Uz manja kašnjenja došli smo u centar gradića i odmah krenuli prema restoranu u kojem smo uživali u raznim jelima. Između ostaloga jeli smo „rožatu“ koja je karakteristična za ta područja. Avantura se nastavila na velikim zidinama na kojima smo, osim u laganom povjetarcu koji je rashladio vrućinu, uživali u prekrasnom pogledu na Ston i obližnju solanu. Upravo ta solana je bila naša sljedeća destinacija. U solani smo saznali pregršt zanimljivih informacija, a posebno nas je zainteresirala cvjetna sol čijih sto grama košta sto pet kuna! Zatim je uslijedio kviz znanja, a oni koji su najbolje znali o solani, njenoj prošlosti i sadašnjosti, za nagradu su dobili sol. Tako je našem nagradnom putovanju došao kraj. Nakon malo slobodnog vremena što smo ga imali, okupili smo se u autobusu i napustili Ston. Uz pjesmu, preko neretvanskog polja punog mandarina, dalmatinskog krša i Ravnih kotara stigli smo u naš grad Zadar koji uvijek iznova zrači ljepotom i na svakom povratku nekim novim bojama. Tako je u 21.30 završila naša južnjačka avantura. Hvala brižnoj Zadarskoj županiji koja nas je odlučila nagraditi za naš trud koji smo uložili i tako stekli nova znanja, predstavili naše škole i naposljetku posjetili biser Jadrana – Dubrovnik koji je uvijek iznova veliko otkriće: onima koji ga vide prvi put kao i onima koji su ga već posjetili. (Dino Rodić, 3.b)
