U Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II., u okviru sjećanja na Domovinski rat i stradanja Vukovara i Škabrnje, gostovali Ivica Arbanas, Branimir Ražov, Tomislav Zelić i Željko Turić hrvatski branitelji – sudionici „hrvatske kalvarije“ 1991.
„PRIČAJ MI O NJOJ, MOJOJ HRVATSKOJ“
U povodu 20. godišnjice stradanja Škabrnje i Vukovara 18. studenog zvono prvoga školskoga sata označilo je sat povijesti o Domovinskom ratu, sat dubokoga poklona njegovim žrtvama čiji je pedagoški cilj – odgoj učenika za domoljublje. Tako je, umjesto uobičajenog početka školskog radnog dana i nastavnog sata „po rasporedu“, bio organiziran sat povijesti, sat podsjećanja na vukovarsko i škabrnjsko mučeništvo, ali i zahvalnosti. U dvorani Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ okupili su se učenici trećih i četvrtih razreda kojima su svoja sjećanja i osobna iskustva u stvaranju hrvatske države iznosili Ivica Arbanas – Lipi, prvi zapovjednik obrane Vukovara, umirovljeni pukovnik HV i predsjednik zadarske HVIDR-e koji je tih sudbonosnih dana imao tek 23 godine i Tomislav Zelić, umirovljeni bojnik HV. S druge strane učenici prvih razreda slušali su, u prostoru Škole Branimira Ražova, umirovljenog časnika HV i predsjednika Udruge „Damir Tomljanović – Gavran“, a učenici drugih razreda susreli su se sa Željkom Turićem, umirovljenim braniteljem i tajnikom spomenute Udruge.
Dobrodošlicu braniteljima uputio je ravnatelj mons. Joso Kokić, koji je nazočne pozvao da uz molitvu Očenaša odaju počast poginulim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata. Susreti, u Školi i Sjemeništu, započeli su slušanjem domoljubnih pjesama, a po dvoje učenika je izvelo, naizmjeničnim čitanjem, lirski kolaž pod naslovom „Pričaj mi o njoj, mojoj Hrvatskoj“ s podnaslovom „Dan vukovarske i škabrnjske kalvarije“ najavivši goste sljedećim riječima: „Želimo slušati o krvavom plesu zla koji se bio nadvio nad hrvatsku zemlju, njene ljude i živote … a njegova poplava preplavila ljudska korita. Želimo slušati o srušenim gradovima, prepolovljenim obiteljima, neostvarenim ljubavima … o zemlji koja je u svoje srce iz dana u dan primala cvjetove njene mladosti … o njihovom junaštvu! Želimo slušati – da ne zaboravimo! Danas će nam o tome govoriti oni koji su domovinskom ljubavlju ogrnuti sve to doživjeli i proživjeli.“
Spomenimo da je u školskom Kurikulumu istaknuta, uz ostale odgojno-obrazovne vrijednosti i ljubav prema Domovini i svome narodu koja počinje s prvim pozitivnim osjećajima prema roditeljima, roditeljskom domu, prema najbližima i najdražim osobama u krugu obiteljske zajednice, koja se gradi na čvrstim temeljima obiteljske ljubavi. Pojam domoljublja se koncentrično širi na narodni život, običaje, jezik, postignuća znanosti i umjetnosti … podvige narodnih junaka, patnje i stradanja vlastitoga naroda, a to je u ovom slučaju bio Domovinski rat. To rezultira nacionalnom sviješću, odanošću i vrijednošću svome narodu, poštivanju i čuvanju povijesnih stečevina svoga naroda, njegovih tradicija, postignuća, narodnog jezika i kulture, odanošću i privrženošću, podnošenju i najvećih žrtava za slobodu i neovisnost. Sve se to ima razvijati u obiteljskoj zajednici, školama i svekolikom društvenom životu – naglašeno je u Kurikulumu. Nacionalni je osjećaj više plod srca nego razmišljanja. Težište je na doživljajima, a ne na shvaćanju. Tako domoljublje ima vrijednosno značenje, a vrijednosti su one svrhe i ideali koji zavrjeđuju naše angažiranje, naše težnje i napore da ih ostvarimo naglasila je prof. Elvira Katić koja je uz prof. Ratka Ruševa nositelj aktivnosti i inicijative oko obilježavanja ove bolne 20. obljetnice.
Školskim prostorima odzvanjale su riječi nas koji smo se rodili u slobodnoj Hrvatskoj i danas – Bogu hvala – o ratu slušamo i/li učimo: Godina je 1991. 18. studenoga. Studen posvuda. U srcu, duši, zraku, glasu … U mojoj Hrvatskoj zavijaju sirene, sirene i majke, majke i djeca. I šuti se u tami skloništa, dugo i beznadno. I crkvena zvona šute, srušena. Sve je zavijeno u crno. I – plač se tihi čuje, „samotan pred maglenim daljinama“ iz kojih se čuje tutanj topova. Studeni vjetar ječi u krošnjama i nosi strašne slutnje. Oluja smrti para nebo. Na usnama molitva: Oprosti im Bože, jer ne znaju što čine.
Učenici su se potom podsjetili na ratna zbivanja, istaknuvši dar slobodne Hrvatske.
Dvadeset godina prošlo je od studenoga 1991., od Vukovara i Škabrnje, simbola hrvatskog mučeništva. Rat zaustavlja povijest i po njemu se kasnije računa vrijeme: prije i poslije. Jer, rodili smo se u slobodnoj Hrvatskoj, u Hrvatskoj poslije rata. Oni koji su tragali za suncem i zazivali svjetlost – nisu je doživjeli. Oni koji su željeli slobodu i životom je platili – nama su je darovali.
Dio učenika Škole krajem studenoga će posjetiti Vukovar kao što su to radili i prethodnih godina. Posjet je zamišljen kao projektna nastava za iste ove učenike III. a i III. b razreda koji su se „oči u oči“ susreli s 1. zapovjednikom njegove obrane Ivicom Arbanasom. U dvorani Sjemeništa „Zmajević“ u kojoj je govorio pred oko stotinu mladih od 16-18 godina čulo se samo otežano disanje. A, pogledi – znatiželjni, začuđeni … gledali su u jednu jedinu točku … u sliku nepravedna stradanja.
Ciljevi sata povijesti na Dan vukovarske i škabrnjske kalvarije te projektne nastave „Da se ne zaboravi“ koja će se realizirani za nekoliko dana, je upoznati se s tragedijom koju je prije 20 godina doživio hrvatski narod, upoznati se s gradom Vukovarom i njegovim stanovnicima tijekom Domovinskog rata, upozoriti ih na strahote rata i uputiti na moralne vrijednosti dobrote, ljubavi i i žrtvovanja, razvijati osjećaj nacionalne pripadnosti i domoljublja kao moralne kvalitete, razvijati osjećaj ponosa vezan za ljepote, prošlost i tradiciju Domovine kao i osjećaj odgovornosti za njezinu budućnost, ljubav prema rodnom kraju, narodu i vjeri, poštivanje narodnih tradicija te ljubav prema materinjem jeziku. Tijekom projektne nastave profesori – voditelji objasnit će političku situacija koja je prethodila Domovinskom ratu, objasnit i navest događaje u Hrvatskoj prije opsade Vukovara. Također, objasnit će se posljedice koje su vukovarska stradanja izazvala u Hrvatskoj i svijetu. U sklopu nastave, pojedini učenici će dobiti teme za seminarski rad na temelju Domovinskog rata, Vukovara, ratnih operacija „Bljesak“ i „Oluja“ i stvaranja RH, koji će se izvesti dijelom u školi kao uvod u terensku nastavu, a dijelom tijekom terenske nastave. Osim toga, tijekom vožnje autobusom pogledat će dokumentarni film „Vukovar 1991.“, poslušati „Priče iz Vukovara“ Siniše Glavaševića te isječke iz dokumentarnog filma „Smrt Jugoslavije“. Svemu ovome umnogome će doprinijeti i živi susret, svjedočenje branitelja Ivice Arbanasa, Branimira Ražova, Tomislava Zelića i Željka Turića koji su izdvojili svoje vrijeme i darovali nam ga govoreći o vremenu prije 20 godina kada se u krvi stvarala današnja Hrvatska.
