Mjesec studeni, vrijeme kada klasičari kreću u otkrivanje Lijepe Naše kroz terensku i projektnu nastavu. Ove smo godine mi drugaši posjetili Vid, Naronu i Šibenik i tako upoznali antičko i humanističko blago naše zemlje.
Antičko kulturno i humanističko nasljeđe
25. studenog 2011.
VID, NARONA, ŠIBENIK
Mjesec studeni, vrijeme kada klasičari kreću u otkrivanje Lijepe Naše kroz terensku i projektnu nastavu. Ove smo godine mi drugaši posjetili Vid, Naronu i Šibenik i tako upoznali antičko i humanističko blago naše zemlje.
NARONSKI MUZEJ
Naše prvo odredište bio je Arheološki muzej Narona, smješten u malom mjestašcu Vid pored Metkovića. Koliko blizu, toliko i daleko… ipak je trebalo izdržati tri i po sata truckanja u autobusu! Gledano izvana, što se mene tiče, muzej se kao moderna građevina ne uklapa u krajolik mjesta Vid, iako vjerujem da arhitekti i urbanisti imaju sasvim drugačije mišljenje. Njima bi, dakle, trebali vjerovati, a o ukusima se ionako ne raspravlja. Arheološki muzej Narona prvi je in situ muzej u Hrvatskoj, što znači da je nastao na samom nalazištu – lokalitetu antičkog hrama posvećenog Augustu. Hram je otkriven 1995. i 1996. g. prilikom arheoloških istraživanja, a gradnja samog muzeja dovršena je 2007.
U muzeju nas je dočekao vodič ispričavši nam priču o prošlosti Narone, porijeklu njenog imena kao i imena mjesta Vid. Kako već znamo, na našem su području živjela većinom ilirska plemena Dalmati, Japodi, Histri, Liburni, ali tu su još obitavali i Ardijci, koji su bili pod vodstvom kraljice Teute te pleme Daursa – osnivača grada okruženog kiklopskim zidinama. Iliri su bili u dobrim trgovinskim odnosima s Grcima, prodavali su ulje, kozmetiku, vunu, kožu. Kasnije na naša područja dolaze Rimljani (od 3.st.pr.Kr. pa do 1.st.pr.Kr.), tada dolazi do rata između Ilira i Rimljana, u kojem je Narona vojno uporište, a poslije rata pod julijevsko-klaudijevskom dinastijom doživljava svoj procvat (1.st.pr.Kr.-1.st.po.Kr.). Narona se nastavila i dalje razvijati sve do zadnjeg vala seobe u 7.st. kada su je (Hrvati) srušili. Kasnije se na njezinim ruševinama počinje razvijati mjesto Vid. Okružen gradskim zidinama s forumom koji je bio ispred hrama, Vid je imao tri bazilike.
PETNAEST KIPOVA
Pogledali smo i prezentaciju u kojoj smo mogli vidjeti početak iskapanja kada je doslovno u štali obitelji Plečaš pronađen cijeli rimski hram pa ilirski, grčki, rimski i bizantski novac od kojeg je najpoznatiji zlatni novac Justijana II. Popevši se na kat, našli smo se u prostoriji gdje je bio ptonaus i hram. Saznali smo da je hram sagrađen u 1.st.pr.Kr. za života cara Augusta, ali prije hrama tu se nalazilo dječje groblje. U tom je hramu bilo petnaest kipova koji su građeni od grčkog mramora i težili su u prosjeku dvije tone. Na sredini samoga hrama bio je car August (na kojem su bile pterige koje su prikazivale horoskopske znakove), lijevo je bila njegova supruga Livija, a desno car Tiberije. S lijeve strane su članovi Augustove obitejli, a s desne Tiberijeve. Svi su kipovi, osim Vespazijana, bili bez glava. U sredini hrama stajala su dva žrtvenika posvećena Veneri i jedan Augustu. Hram se postupno u 4. st. počeo mijenjati iz poganske u kršćansku građevinu.
Vodič nam je potom ispričao zanimljivu priču o Livijinoj glavi koju je otkupio Arthur Evans i koja je danas u Velikoj Britaniji. Naime, jedan ju je naš seljak bio pronašao na svom zemljištu, a kad je naišao mudar Englez, ponudio je svoj cilindar (vrsta šešira) u zamjenu za Livijinu glavu!? Završetak priče vam je poznat…
BOGATSTVO ARHEOLOŠKIH NALAZA
Nasuprot kipova nalaze se vitrine u koje su pohranjeni razni nalazi, tj. predmeti iz svakodnevog života, primjerice čak 200 komada lucerna. Jedna prostorija muzeja posebno je odijeljena jer su u njoj smješteni nalazi iz Splita. Tu smo vidjeli razni nakit, balzamarije, dijelove svjetiljka, kolac s alkom, konjsku opremu, fibule, itd… Nakon što smo iz riječi vodiča saznali više o tim bogatim nalazima, premjestili smo se na gornju etažu gdje su smješteni nalazi iz 4.st. pr. Kr. pa do novog vijeka, a uglavnom je riječ o raznim uporabnim predmetima iz svakodnevice. Potom smo vidjeli nalaze s raznih lokaliteta, npr. kacige, amfore, nalaze s rimskih groblja i urne. Na zidu su se nalazili kameni nadgrobni spomenici i stele te jedan prikaz usporedbe rimskih i grčkih bogova. Dalje se kroz prostoriju nižu police na kojima su žrtvenici, npr. Fortune, Jupiterov zavjetni žrtvenik s reljefom Dioskura, dio stupa s reljefom zmije, bista Izide, urna housperska iz 1. i 3. st. na kojem je pisao ovaj natpis: »O nassio ivlionoarvus pici ivilani eer venius fili parenti optimo.«
SVETI VID I KNEZ DOMAGOJ
Po izlasku iz muzeja vidjeli smo vani i ostale građevine hrama oko samog muzeja, kao i prekrasnu dolinu Neretve koja se pružala pred nama. Kako je Vid smješten na jednom malom brdašcu, slijedio je uspon do župne crkve kraj koje je spomenik knezu Domagoju. Vodič nam više nije bio potreban jer su naši kolege uzeli stvar u svoje ruke – tako nam je o spomeniku govorio Luka Kotlar, a o župnoj crkvi i župi Pavle Ivić. Nakon što smo čuli njihove referate, imali smo malo slobodnog vremena pa smo na brzinu nešto marendali i zatim smo se uputili do crkve sv. Vida gdje smo čuli zanimljivosti o svetom Vidu koje nam je ispričao Mario Palić, dok nam je o samoj crkvi govorio Concovado Miolović. Saznali smo da je sveti Vid rođen na Siciliji, da je po njemu nazvana prva katedrala u Rimu, a 150 mjesta tvrdi da ima njegove relikvije. I danas ga se prikazuje kao mladića sa palmom. Što se tiče njegove crkve u Vidu, ona je sagrađena na temelju ranokršćanske bazilike s krsnim zdencem s desne strane i svjedoči o zlatnom dobu Naronitanske biskupije.
HUMANISTIČKI I RENESANSNI ŠIBENIK
Međutim, našem putovanju tu nije bio kraj. Čekao nas je i Šibenik, grad poznat po svojim humanistima – Vrančićima, Antunu Mihovilu i Faustu, Jurju Šižgoriću… kao i po bogatom renesansnom naslijeđu. Preostalo nam je također da još saznamo nešto o Šibenskoj molitvi te crkvi i samostanu sv. Frane. Pred samostanom Jakov Stanić nam je kratko (kraće i najkraće) predstavio Šibensku molitvu, a u crkvi nam je fra Nikola Roščić još više rekao o njoj i samom samostanu. Šibenska molitva napisana je na kodeksu br.11 u 14.st, najjstariji je zapis pisan latiničnim pismom na hrvatskom jeziku. Ona je pohvalna pjesma (lauda) Gospi, a zapisao ju je Pavao Šibenčanin. U samostanu je djelovala i škola u koju su išli svećenici, glazbenici i brojni istaknuti pojedinci. Svakako na prvom mjestu treba istaknuti sv. Nikolu Tavelića – našeg prvog svetca, zatim oca hrvatske glazbe Ivana Lukačića, biskupe Martina i Jeronima Miletu. Kasnije se otvorila i bibilioteka – jedna od pet najznačajnijih i najvrjednijih u Hrvatskoj. Danas ima oko 10 000 knjiga što je golemo bogatstvo za našu kulturnu i povijesnu baštinu. Tu se čuva 180 pergamena, 148 kodeksa, od kojih su neki posuđeni za izložbe u Zagrebu, Beču, Budimpeštu i Pragu. Osim kodeksa čuvaju se prvotisci (lat. inkanabule) kojih ima 140. Sama crkva bila je sagrađena i posvećena 1320. godine; građena je u gotičkom stilu, a u vrijeme baroka je barokarizirana – dakle, jako lijepo i bogato ukrašena. Ima četiri drvena i mramorna oltara i jako vrijedne Nakićeve orgulje.
Nakon toga, na našu veliku radost, imali smo sat slobodnog vremena, a za kraj terenske nastave posjetili smo katedralu sv. Jakova gdje smo se pomolili i zahvalili Bogu na našem zajedništvu i svemu što smo u ovom danu doživjeli, vidjeli i naučili. Kratko smo razgledali i krstionicu katedrale s prekrasnim okolnim prostorom u obliku lepeze, a potom smo se zaputili u Zadar uz pjesmu, veselje i razne društvene igre. Sve u svemu, bilo je i poučno i zabavno! Hvala svima koji su nam ovo omogućili!
Prije same terenske nastave, kao i na licu mjesta, učenici su izlagali o lokalitetima i velikanima vezanim uz cilj ove nastave, a to je bolje upoznavanje antičkog kulturnog, humanističkog i kršćanskog nasljeđa.
Ema Martinić, 2.b
