Petak ujutro, prvi sat: „Idemo u Znanstevnu knjižnicu!“, ulazeći u razred rekla nam je profesorica hrvatskog. Ova rečenica nama trećašima uljepšala je jutro. Zajedno s „akavcima“ krenuli smo prema Foši na adresu Ante Kuzmanića 3.
Vrlo brzo nam je postalo jasno da je riječ o jednoj od najvećih hrvatskih knjižnica, drugoj po količini knjiga u Hrvatskoj. Sadrži preko 60 000 naslova knjiga i časopisa koje mi naravno možemo posuđivati kad nam god zatrebaju. Knjižnica djeluje aktivno od 1855. godine, a svoj prvotni naziv „Biblioteca Comunale Paravia” dobila je prema prvom donatoru Pietru Alessandru Paraviji Zadraninu. Bilo je također zanimljivo saznati da je Knjižnica nekad bila smještena u Gradskoj loži nakon čega je 1938. preselila u zgradu Općine, također na Trgu. S obzirom da je knjižni fond rastao (a kako i ne bi kad se od 1949. Knjižnici dostavlja obvezni primjerak svih tiskovina s područja Hrvatske) pronašla je 1972. novi prostor u zgradi, nekadašnje austrijske vojarne, gdje se i danas nalazi.
Moja skupina zaputila se na posljednji kat spomenute zgrade gdje nas je ugodno dočekala Željka Aleksić, profesorica i diplomirana knjižničarka, a druga skupina ostala je u sigurnim rukama Norme Miočić, također profesorice i diplomirane knjižničarke.
„Po vrijednosti fonda, našu knjižnicu možemo nazvati muzejom knjiga.“, bile su riječi voditeljice Aleksić dok nam je govorila o ladicama ispunjenim s tisućama naslova. Potom smo provirili u čitaonicu, mjesto koje ćemo jednog dana (u Zadru ili nekom drugom gradu ) kao studenti često posjećivati. Čitaonicu krasi predivan pogled na Zadarski kanal i otoke te na police ispunjene enciklopedijama i leksikonima. Jedna od najpopularnijih enciklopedija u čitaonici je Britanika, engleska enciklopedija koja je i meni odmah zapela za oko.
Spustili smo se strmim stepenicama u samo srce Knjižnice. Spremište knjiga ispunjeno je nepreglednim redovima polica prepunih brojnim knjigama i časopisima. Gledajući ih vidjela sam oazu mira gdje bih uz šalicu čaja i par dobrih keksića mogla provesti sate i sate čitajući neki dobar klasik ili ljubić. Osim mene, ovaj novootkriveni izvor iznimno je oduševio i ostale knjigoljupce te sam preko uha čula da je ovo pravi mali knjiški raj na Zemlji. Naša voditeljica pokazala nam je i neke od rariteta Knjižnice. Među izuzetno vrijednim zbirkama pergamena, inkunabula, statuta, zemljopisnih karti oduševilo nas je prvo izdanje Judite iz 1521.kao i inkunabula iz 1478. godine, koju su tiskali dvojica Hrvata: Dobrić Dobričević i Andrija Paltašić. Inkunabula je bila Laktanijevo djelo koje je na posljednjoj stranici čuva Marulićev heksametar. Osim inkunabula, Knjižnica se ponosi i primjerkom „Zore dalmatinske“ iz 1844. godine te svima nama poznatom pjesmom Petra Preradovića „Zora puca bit će dana“. Uz „Zoru dalmatinsku“ važno je istaknuti „Kraljskog Dalmatina“, tj, novine iz 1806. godine koje su hrvatskom jeziku mnogo doprinijele time što se uz stupac talijanskog jezika nalazio i stupac na hrvatskom jeziku.
Posjet knjižnici ili bolje rečeno neočekivanom izvoru znanja i informacija itekako se isplatio. Osim što nam je dobro došao izlazak iz škole saznali smo kako se ispravno koristiti uslugama koje Knjižnica pruža, abecednim, stručnim, specijalnim kao i online katalozima. Mnogima od nas postalo je jasno zašto nam profesori stalno govore da internet nikako ne može biti jedini izvor znanja. zaista ludo je ne koristiti tolike mogućnosti koje su nam na dohvat ruke, u Znanstvenoj knjižnici koja u srcu Zadra ljubomorno skuplja i čuva za nas neprocjenjive dragulje znanja.
Dina Cvitanović, 3.b
