Duhovna obnova na temu: “ŠKOLA VJERE ” okupila je 17. listopada 2009. u “Karmelu sv. Ilije” učenike trećih i četvrtih razreda naše škole u pratnji njihovih razrednika, profesora i ravnatelja.
U školu vjere upustili smo se s apostolom Petrom, u njegov dugovni hod da vidimo kakav je duh vjere imao taj izniman čovjek, učenik, poslanik i namjesnik Isusov. Petar nam može biti primjer u kojem se možemo ogledati kao slabići, oduševljenici, izdajnici, pokajnici, misionari, borci, mučenici.
Petar je prošao školu i sve faze odgoja u vjeri: grješnik, sljedbenik, malovjernik, tvrdoglavac, hvalisavac, izdajnik, loš savjetnik te pokajnik. Sve se na njega sručilo. Ali, pobijedio je! Zašto? Isus, koji je obraćajući se Petru rekao: „Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.“ (Lk 5, 32) će nam dati odgovor na to pitanje.
Petar je definitivno pošao za Isusom nakon čudesna ribolova. Duc in altum! – Izvezi na pučinu! – riječi su kojima Isus pozva Petra da ostavi plićak tijela, zemaljštine, materije, kaljuže te uđe u dubinu duha, neba vječnosti. Nakon što uhvatiše mnogo riba, Petar će: „Idi od mene Gospodine. Grješan sam čovjek, Gospodine!“ „Ne boj se!“ odgovori mu Učitelj. Takav mi trebaš da te učinim prikladnim ne više ribolovcem, nego dušolovcem! Tek sada mogu računati s tobom kada si priznao kakav si i kada si priznao kakav sam ja.
Nije puno trebalo da Petar pokaže svoju ljudsku narav. U trenutku kada je Isus govorio kakvom smrću treba umrijeti, Petar je iz punine svoje ljubavi prema Kristu, ali očito iz krive ljubavi koja nije po božanskoj objavi nego po ljudskoj krvi, odvraćao Isusa od njegova puta poslušnosti Očevoj volji. Isus prekorava i opominje Petra bez uvijanja i ustručavanja: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.“ Time, Krist želi odgojiti svoga učenika da misli po Božju! Bijaše to najjači Isusov zahvat u Petrovu ljudsku narav.
Petar je zanijekao Isusa tri puta iz straha, zato ga je tri puta priznao iz ljubavi, ispovjedio mu svoju ljubav. Posvjedočio je da ga voli, više nego drugi, više nego ostali. Kao odgovor Isus mu podjeljuje prvenstvo i naučio ga kako ljubav nije sladostrasni užitak – kako to mi ljudi shvaćamo- nego naporni duhovni zadatak koji se sastoji u odgovornosti pred Bogom, pred sobom i pred drugima.
Tko god prima od Boga dar, tj. tko vjeruje nadnaravnim činom i darom vjere, on je stijena, kamen, hridina, neoboriva i nerazoriva.
Ljubav je Petru pokrila grijehe! Tko mnogo ljubi mnogo mu se i prašta! Tko ljubi taj nikada ne gubi. Pa čak i kad krivo ljubi, kao Petar, Bog će mu ispraviti ljubav.
