Uoči svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana učenici naše škole, koji u svom izvannastavnom programu već više godina realiziraju aktivnosti koje potiču domovinski odgoj u školama njegujući domoljublje, u pratnji vjeroučiteljice s. Viktorije i prof. Elvire Katić obišli smo gradsko groblje te s molitvom na usnama i u srcu zapalili svijeće sjećanja na grobovima naših branitelja i svećenika.
Stojimo uz grob onih čija su imena duboko uklesana u povijest naše domovine. I uopće, u povijest našega grada, života, naše duše. U suvremenom svijetu sve je više onih koji su na različite načine lišeni obitelji i njezine povijesti, sve više onih koji su istrgnuti iz slijeda naraštaja.
Ima ih – istina, sve manje ih ima – koji se rađaju, odrastaju, žive i umiru u istim prostorima u kojima je protekao životni vijek njihovih roditelja, baka i djedova, pa i naraštaja koji su im prethodili…. Naći se u prostoru «njihovog posljednjeg izdaha», može biti silno blagoslovno iskustvo u smislu prostranijeg ogledala pred kojim čovjek nužno osjeti potrebu i za snažnije izraženim smislom, za prostranijom zahvalnošću. …. Već sutra – ili ne odviše potom – i mi ćemo se na svoj način pribrojiti slijedu naraštaja koji su prethodili nečijem životu.
