Predstavnici učenika svih razrednih odjeljenja naše Škole posjetili Gradsko groblje i uz tihu molitvu zapalili svijeće sjećanja
OD GNIJEZDA DO ZVIJEZDA
“Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.
Ali, smrt nije kraj. Jer, smrti zapravo i nema!
I, nema kraja. Smrću je samo obasjana
staza uspona od gnijezda do zvijezda.”
(Mak Dizdar)
Svjesni istine da je “smrću … obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda“ učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru, predstavnici svih razrednih odjeljenja, u pratnji vjeroučitelja don Rolanda Jelića i pedagoginje s. Mirjam Gadža, posjetili su na Dušni dan Gradsko groblje. Tom prilikom zapalili su svijeće sjećanja za sve one koji su ostavili trag na ovozemaljskoj životnoj ruti, a sada, kao baštinici vječnog života, svojim svjetlom obasjavaju našu životnu stazu kako bi sigurnije njome kročili i lakše došli do cilja.
Dok su usne tiho šaptale molitvu i zazivale Božje milosrđe za sve one koji počivaju na ovom svetom mjestu upalili smo svijeću i našim braniteljima iz Domovinskog rata čija su imena ispisana na pločama uz Centralni križ – ispod teksta: «Oni su Hrvatska, njima je dugujemo!». Zahvalna srca dotakli smo, barem na trenutak, njihovu istinu, a u njihovim imenima iščitavali nedovršenu priču zbog preranog odlaska. Obećali smo im da ćemo je mi dovršiti i da će imati sretan završetak.
S osjećajima dužnog poštovanja upalili smo svijeću i na mjestu gdje počivanju pastiri naše Crkve – svećenici Zadarske nadbiskupije, koji su nas svojim naukom i svjedočanstvom života uvodili u tajne naše vjere uključujući i misterij smrti. Po uzoru na Jedinog Učitelja učili su nas i uče da je smrt početak onoga čemu stremimo, a što nam je Krist svojim Uskrsnućem posvjedočio.
Nismo mogli zaobići ni susjednu grobnicu sestara benediktinki, čuvarica Zlata i srebra Zadra, koje su uz to zaštitni znak našega grada jer njihov Samostan sv. Marije ima tisućljetno trajanje na ovim prostorima. I pred njihovim vječnim počivalištem zapalili smo svijeću i preporučili se njihovu zagovoru kod Oca nebeskoga.
Neobični susreti, događaji i doživljaji obilježili su nam današnji dan, drugačiji od drugih. U nama su izazvali razmišljanja o stvarnosti koja je neizbježna i jedina pravda, jer :
“Smrt ne gleda ničije lice:
jednako se od nje tlače
siromaške kućarice
i kraljevske tej polače;
ona upored meće i valja
stara i mlada, roba i kralja.”
(Ivan Gundulić)
