Četverodnevni radni posjet gimnazijalcima u Žepču …
U okviru međunarodne suradnje Klasične gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra i Školskog centra don Bosco iz Žepča (Bosna i Hercegodina) u četverodnevnom boravku u Žepču gimnazijalci su realizirali projekt „Moj dida i ja“ i dio projekta « Lica pod maskom »
Realizirajući dio programa Školskog kurikuluma koji se odnosi na međunarodnu suradnju srednjoškolaca učenici naše škole, nas 23, boravili smo prošli tjedan 4 dana u susjednoj Bosni i Hercegovini. Ovo je već treći put da sa svojim nastavnicima boravimo u susjednoj državi, družeći se i realizirajući „zacrtane“ programe. Naši domaćini bili su i ove godine učenici Opće gimnazije u Žepču koja djeluje u sastavu Školskog centra Don Bosco. Napomenimo da su njihovi učenici boravili kod nas prije 2 godine te se i ovaj put nadamo njihovom uzvratnom posjetu u lipnju ili srpnju ovoga ljeta.
Osim ostvarivanja glavnoga cilja ovoga projekta na međunarodnom planu tj. da « na terenu » produbimo znanja o drugim kulturama, običajima, povijesnim činjenicama, ali i da omogućimo drugima da upoznaju našu kulturu, običaje i naš odgojno obrazovni sustav, u središtu zbivanja bila je i realizacija dijela projekta « Lica pod maskom ».
Prvoga dana svoga boravka u Žepču upoznali smo se s Katoličkim školskim centrom Don Bosco kojega vode salezijanci koji su u Žepče došli 1995. godine i uključili se u odgojno-obrazovni rad. Škola želi odgajati mlade naraštaje nastojeći pomoći svakom svom učeniku da postigne humanističku i opće kulturalnu izobrazbu, da bude kršćanski zrela i slobodna osobnost. Ovaj je Katolički školski centar dio mreže Katoličkih škola za Europu.
Nama i našim nastavnicima, prof. Elviri i s. Mirjam, pedagoginji naše Škole, uz obitelji učenika Opće gimnazije u čijim smo domovima bili smješteni, domaćini su bili don Tihomir Šutalo, ravnatelj Centra i psihologinja u Centru prof. Ivana Ilić.
Drugi dan našeg boravka u Žepču počeli smo zajedničkom molitvom sa našim domaćinima i nakon toga išli s njima na prva dva školska sata. To je bilo jako zanimljivo iskustvo jer smo mogli vidjeti na koji način funkcionira njihov nastavni sat, a uz sve to lijepo smo se zabavili i uživali u ugodnom društvu. Nakon ugodnog druženja krenuli smo u njihovu školsku knjižnicu gdje smo počeli sa ostvarivanjem našeg projekta « Lice pod maskom ». Započeli smo sa motivacijom naše profesorice Elvire Katić koja nas je potakla na razmišljanja o maskama, točnije lažnim licima koje nosimo kako bismo ostavili određeni dojam i sakrili osjetljive dijelove sebe samih. Nakon toga smo izrađivali vlastite maske ( na vlastitom licu ) – metodom gipsanog zavoja. Poseban osjećaj je bio kada smo masku okrenuli prema sebi i vidjeli svoje lice. Potom smo te maske bojali u crno, bijelo i pola pola i s tim maskama napravili kratke animacije, točnije prikaz borbe između dobra i zla, te konačnu pobjedu dobra. Nakon toga, u poslijepodnevnim satima, uslijedio je prvi „kinoforum » naših domaćina u njihovom nedavno otvorenom Oratoriju. Odgledali smo prekrasan i dojmljiv film (Pisci slobode) nakon kojega se nismo razbježali kao kada idemo s društvom u kino nego razgovarali o filmu i tako razmijenili naša razmišljanja i osjećaje koje je pobudio. Nakon kratke molitve uputili se kućama naših domaćina na počinak jer nas je čekao sutrašnji vrlo zanimljiv dan.
Trećega dana boravka u Žepču, za nas i naše nastavnike, domaćini su priredili izlet na Vrelo Bosne i u Sarajevo. Sliku grada krase brojne džamije, crkve, sinagoga te ostali značajni vjerski objekti koji se nalaze u samom centru Sarajeva. Nakon slobodnog vremena i prekrasne šetnje sunčanim Sarajevom polako smo se uputili prema Žepču. Naše druženje nastavili smo u prostorijama Katoličkog školskog centra tako što su naši domaćini organizirali zanimljive salezijanske igre u kojima smo uživali i prekrasno se zabavljali. Ni to druženje nije bilo isprazno nego puno istinskog zadovoljstva, sreće i zahvale našem ravnatelju, nastavnicima i domaćinima što su nam to omogućili. Tako je naš dan završio molitvom i zahvalama Bogu, te još boljem upoznavanju naših domaćina.
Na ovakvim susretima gradimo nove odnose i prijateljstva, razvijamo osjećaj gostoljubivosti i prihvaćanja različitosti. Kroz ovaj program razvijamo stav zdrave kritičnosti, uspoređujemo kulturu i narod iz kojeg potječemo s narodom i zemljom u kojoj boravimo, otkrivamo zajednička obilježja i vrijednosti, te razvijamo osjećaj odgovornosti za vlastitu kulturu i ispravnu promidžbu iste.
Četvrti dan boravka u Žepču značio je i oproštaj. U prostorijama Centra imali smo zajedničko euharistijsko slavlje animirano od naših domaćina. Domaćini su nas otpratili osmjesima, mahanjem «dođite nam opet» i darovima. Bilo nam je pomalo teško rastati se s našim domaćinima jer smo se već navikli jedni na druge, ali bilo smo optimistični jer znamo da nam već ove godine uzvraćaju posjet. Uslijedilo je 8 sati vožnje do Zadra i dugi razgovori, sređivanje emocija, vjera u to, da ćemo opet, u lipnju ili srpnju, mi ugostiti njih – učenike Opće gimnazije iz Žepča, sada ne samo učenike nego i naše prijatelje. Stoga, do viđenja u Zadru!
Ivana Vinac, IV.a
