Drugu godinu za redom u Novigradu je održan Kreativni vikend za srednjoškolce Zadarske županije. Cilj Kreativnog vikenda je razviti talente mladih, ali i poticati druženje kroz koja se uči o toleranciji različitosti, uvažavanju tuđih mišljenja i timskom radu.
Do osmijeha – u RITMU stvaranja
Drugu godinu za redom u Novigradu je održan Kreativni vikend za srednjoškolce Zadarske županije. Cilj Kreativnog vikenda (do sada ih je bilo ukupno 6) je razviti talente mladih, ali i poticati druženje kroz koja se uči o toleranciji različitosti, uvažavanju tuđih mišljenja i timskom radu. Sudjelovalo je 10 srednjih škola, oko 70 učenika, 13 profesora i 5 mentora. Rad na Kreativnom vikendu bio je organiziran u nekoliko radionica: literarna, dramsko-scenska, likovna, filmska i radijska radionica.
Novljani su nas ljubazno primili u svoje malo mjesto. Škola domaćin osigurala nam je da se kod njih osjećamo ugodno. Imali smo potrebnu opremu, osoblje na raspolaganju i neograničene količine kave nakon dugih neprospavanih noći. Također, dobili smo kraljevski smještaj u kojem smo stvarali ideje, slušali pjesme, pjevali, sklapali nova prijateljstva i doživljavali bolove u trbuhu od smijeha. Naši mentori koji su došli da nam pomognu s projektima, napravili su savršen posao i hvala im! Atmosfera je tri dana bila ugodno radna. Radili smo, zabavljali se i na kraju smo stvorili nešto posebno. Bili smo ponosni na sebe.
Zamislite kako se osjećao svatko od nas na završnoj prezentaciji kad smo vidjeli da cijela dvorana plješće i divi se našem radu. Mi mladi stvorili smo nešto vrijedno divljenja. Sve što smo radili pokazali smo na prezentaciji u nedjelju u 12.30 h. Tema nam je bila RITAM, a svakoj radionici ostavljena je sloboda da obrade ritam na svoj način.
Literarna radionica izrazila je ritam kroz kratke priče. Dramsko-scenska radionica napravila je malu predstavu. Filmska radionica napravila je film. Likovna radionica u suradnji s radijskom radionicom pokazala je svoj talent kroz sliku i zvuk. Iz Klasične gimnazije nas je bilo osam. Anđela Mijić i Klara Kalcina bile su u literarnoj skupini i napisale su lijepe priče. Trebali ste ih samo vidjeti kad su se dizale prije svih nas i u rane jutarnje sate tražile inspiraciju za svoje priče. Tina Dražević bila je u dramsko-scenskoj radionici a sudjelovala je i u predstavi. Ivana Vrkić i Kristina Eleršek sudjelovale su u likovnoj skupini, vrijedno slikale i stvarale svojom kreativnošću. Josipa Knežević, Luka Dubroja i ja bili smo u radijskoj skupini. Najveći dojam na mene je ostavila radijska radionica, baš ona u kojoj sam sudjelovala. Sklopila sam nova prijateljstva i naučila mnoge korisne stvari. Nas 18 u «radijskoj» napravilo je šestominutnu (fantastičnu) emisiju koju smo pripremali satima, s puno muke i strpljenja. Na kraju smo sve zaboravili i bili veoma zadovoljni.
Ispričat ću vam kako je tekao rad u radijskoj radionici. Odmah na početku podijelili smo se u više skupina: ritam života, ritam prirode, ritam glazbe i ritam srca. Svaka od skupina obrađivala je ritam na svoj način. Ja sam bila u «ritmu života», a moj zadatak bio je doći do izjava od novigradskih ribara kako bi slušateljima približili njihov način života. Mislite da je to bio lak zadatak?! Ne, niti malo … Puno strpljenja i živaca trebalo je mojim suradnicima i meni da bi dobili jednu minutu materijala za emisiju. Neki ljudi su okretali glavu od nas, neki se nisu znali izraziti, neki su nam se raspričali, a većina njih uvukla se u svoje tople domove. Nakon cjelodnevnog traženja i snimanja vratili smo se u školu i shvatili da niti sekunda našeg materijala nije upotrebljiva radi vjetra koji je ometao zvuk. Bili smo silno razočarani i ljuti, no krenuli smo ispočetka i uspjeli. Da nije bilo našeg mentora Srđana Nogića i profesorica možda bi i odustali, ali oni bi nas, svaki put kad bi klonuli, pogurnuli da krenemo dalje puno parom.
Za kraj, želim se zahvaliti mojoj školi koja me odabrala među dvjesto četrdeset učenika, mentoru (Srđanu Nogiću) koji mi je tjerao suze na oči (od smijeha), profesoricama (Ivani Brković i Elviri Katić) koje su mi pomogle da ni iz čega napravim nešto i mojoj grupi novinara («bravo» za Mariju i Josipu) i tehničara («bravo» za Duju i Filipa) koja nije odustala onda kad nismo imali ništa već su dignuli glavu i krenuli dalje.
«Čarolija Kreativnog vikenda je u osmijehu na kraju, kada se shvati koliko se puno može u tako malo vremena, a vremena uvijek nedostaje.» – pisalo je na našim zahvalnicama za sudjelovanje, a mi odgovaramo:
«Bilo je lijepo, bit će kad se slegnu godišnja doba, kad ritam neke glazbe, nekog znanja, nekih riječi, prizora i slika, drama kadra i jezik filma: ritam, ritam, ritam … Postigli smo toliko toga da mi je sada teško reći. Reci, kaže ritam. Reći ću ti dogodine, kaže nova tema.»
Ivana Rudić, II.a
