Tradicionalno – na Interliberu

Osvanula je i subota 12. studenoga. Autobusni kolodvor. 7.30 h. Gužva. Grafičari, Privatna gimnazija, mi klasičari … S nestrpljenjem svatko od nas čeka svoj autobus koji će nas odvesti u Zagreb

 

KNJIGA DO KNJIGE – INTERLIBER
Osvanula je i subota 12. studenoga. Autobusni kolodvor. 7.30 h. Gužva. Grafičari, Privatna gimnazija, mi klasičari … S nestrpljenjem svatko od nas čeka svoj autobus koji će nas odvesti u Zagreb kako bi posjetili nadaleko poznat Sajam knjiga – popularni Interliber (utemeljen davne 1954.) i divili se umjetnosti riječi, količini napisanog i izdatog, dotaknuli, po tko zna koji put, kulturu čitanja. Nedugo potom, u pratnji prof. Elvire Katić i Željke Jadrošić „zaplovili“ smo autoputom jer bura i nije bila tako jaka da nas usmjere okolo. Naime, svaki je trenutak u Zagrebu dragocjen, a „okolo“ znači doći u Zagreb barem sat kasnije.
Putem do Zagreba za mikrofonom su se smjenjivali učenici-putnici iz svih razreda naše Škole. Podsjetili smo se kako je današnji Zagreb izrastao iz dvaju srednjovjekovnih naselja koja su se stoljećima razvijala. S rastom bogatstva i industrije 60-tih godina Zagreb se naglo proširio prostranom ravnicom uz rijeku Savu gdje i dan-danas još uvijek niče suvremeni poslovni grad, spreman za izazove trećeg tisućljeća.
Osim mnogih muzeja, parkova, spomenika … u Zagrebu se posebno ističe jedan od najvrijednijih spomenika hrvatske kulturne baštine, a ujedno i najveća hrvatska sakralna građevina Zagrebačka katedrala pa smo i o njoj nešto rekli tj. poslušali. Gradnja Katedrale je trajala dugo te je tek 1217. bila završena i posvećena. Posvetili ju je dao Andrija II., no ona je uskoro teško nastradala od provale Tatara (1242.), ali se počela temeljito obnavljati u gotičkom stilu, u stoljećima kasnije. Kroz povijest se puno puta obnavljala, no u konačnoj restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila je svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima – upoznala nas je Vlatka Vulić. Lucija Grbić je govorila o bl. Alojziju Stepincu, kardinalu čiji se grob nalazi u kripti iza glavnoga oltara Katedrale.
Po dolasku u Zagreb najprije smo posjetili upravo Katedralu i pomolili se pred grobom bl. Stepinca, a potom u ugodnoj šetnji, uz Crkvu sv. Marka na Gornjem gradu, došetali do Muzeja naivne umjetnosti. Naime, povijesno blago Hrvata čuva se i izlaže u mnogim zagrebačkim muzejima, a mi svake godine, obilazeći Interliber, posjetimo drugi muzej. To nas kao gimnazijalce posebno zanima jer osim predmeta vezanih uz prošlost grada, zagrebački muzeji i zbirke umjetnina posjeduju zavidne povijesne i umjetničke vrijednosti iz cijeloga svijeta. Tako i Hrvatski muzej naivne umjetnosti čuva u svojem fundusu oko 1700 umjetnina – slika, kipova, crteža i grafika – poglavito hrvatskih umjetnika, Ivana Generalića Croate, Ivana Rabuzina i drugih. Muzej je smješten u baroknoj palači Raffay i zaista je bilo impresivno.
Pomalo umorni i željni slobodnih trenutaka u centru Zagreba, uputili smo se, svatko na svoju stranu, u McDonald’s, na Cvjetni trg, prošetali Ilicom, fotografirali se na Trgu uz poznatog konjanika, bana J. Jelačića.
Na sajam knjiga Interliber stigli smo u poslijepodnevnim satima vjerujući da će gužva biti manja. No, prevarili smo se. Utopili smo se u rijeku ljudi i, po savjetu naših profesorica, razišli u manjim grupicama po štandovima u Paviljonima br. 5. i 6. prepunim knjiga i zanimljivih naslova. Bilo je tu svega: udžbenika, rječnika i enciklopedija, znanstvene fantastike, literature na stranim jezicima, stručne literature, novih kuharica. Promatrali smo prezentacije, razgovore s autorima, a u nekima i sudjelovali.
Procjenjuje se da se na ovogodišnjem Interliberu predstavilo oko 400 domaćih i stranih izlagača, a posjetilo ga je oko sto tisuća ljudi, među kojima smo bili i mi. Recimo još i to da je nagradu za najbolju hrvatsku slikovnicu pripala knjizi “Priča o čokoladi” Irene Sertić i Zdenka Bašića, dok je za najuspješnijeg izlagača na ovogodišnjem Interliberu proglašeno slovensko Ministarstvo kulture s projektom “Slovenija – zemlja partner”. Posebno priznanje i kristalnu skulpturu za visoku razinu ukupnog nastupa dobila je Školska knjiga, a kristalna skulptura za dizajn dodijeljena je Muzejskom dokumentacijskom centru (MZU) iz Zagreba.
U Zadar smo se vratili pomalo promrzli ali sretni. Svatko od nas kupio je po neku knjigu, neki više, neki manje. A, na upit prof. da li bi opet u Zagreb? – jednoglasno smo uzviknuli: Daaaaaaaa!

Maja Čižmek Kovač, I.a
Ivana Rudić, II. a

 
 

Share this Post