Hvala ti, Vukovare, Grade Heroju
Ovdje je te kobne jeseni ’91. zaustavljen pohod četnika i jugoarmije u srce Hrvatske, iako je Vukovar pao 18. studenog. Imalo je to za posljedicu grozna razaranja i svirepe zločine čije sve žrtve još nisu ni pronađene ni dostojno pokopane. Hvala vam, Vukovarci i hrabri branitelji, ova je naša terenska nastava, s najduljom tradicijom, poput hodočašća prepuna zahvale i molitve.
DAN PRVI – Đakovo i Vinkovci
Tijekom prošlog tjedna, 21. i 22. listopada mi učenici trećih razreda Klasične Gimnazije Ivana Pavla II., imali smo priliku upoznati istočni dio Lijepe Naše, Slavoniju, regiju poznatu po svojoj bogatoj tradiciji i povijesti. Tijekom duge vožnje prema Đakovu, valjalo je iskoristiti vrijeme na nešto edukativno, pa je zato nekolicina nas, zapravo malo više od nekolicine – točnije 15 učenika, predstavila svoje seminare iz povijesti, hrvatskog jezika, vjeronauka i geografije. Svaki je seminar bio povezan s temama samog putovanja, pa smo tu imali pregršt novih i zanimljivih informacija preko kojih smo iz više kutova upoznali prostor koji posjećujemo. Kada smo napokon stigli u srce Slavonije, prvo što smo posjetili bila je državna ergela u Đakovu gdje se većini nas pružila jedinstvena prilika upoznati prekrasne konje lipicance. Oduševljenje se vidno očitovalo na svima nama jer bi malo tko ostao ravnodušan prema onako prekrasnim životinjama. Saznali smo mnogo toga o samoj vrsti, njenom podrijetlu i načinu održavanja. Malo hrabriji su bez problema prilazili konjima i prolazili im rukom po glavi i grivi, dok je ostatak uživao u pogledu u neposrednoj blizini. Nakon ergele uslijedila je stanka koja je odlično poslužila za šetnju i razgledavanje Đakova. Vrijeme nam nije išlo u korist, pa smo u par navrata morali potražiti kišobran u svojim torbama. Ovaj Đakovački dan nastavili smo u biskupskom dvoru kod đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića koji nas je dočekao raširenih ruku s velikim gostoprimstvom. Rekao nam je mnogo toga o samoj biskupiji, njenoj povijesti, nadbiskupima i službi, a nipošto nije zaboravio spomenuti i Josipa Jurja Strossmayera čiju smo katedralu i grobnicu posjetili odmah nakon. Đakovačka katedrala posvećena svetom Petru definitivno je jedna od najljepših neoromaničkih građevina na svijetu. Vrijeme u njoj kao da je stalo. Sama građevina i njen detaljno ukrašen interjer bili su neviđen primjer savršenog spoja čvrste vjere i vrhunske arhitekture. Katedrala je bila posljednja destinacija u Đakovu, te smo se predvečer uputili prema Vinkovcima gdje nas je čekala večera i smještaj u hotelu. Loše vrijeme i iscrpljenost nam nisu pokvarili zabavu. Sa zadovoljstvom svatko bi od nas mogao potvrditi da je dan u Đakovu bio zanimljiv, ispunjen ugodnom atmosferom i dobrim društvom. Zato bi se ovako nešto zasigurno dalo ponoviti!
Anica Dujmović, 3.a
DAN DRUGI – Posjet Gradu Heroju
Drugi dan našeg putovanja napustili smo hotel te se uputili prema Vukovaru, Gradu Heroju. Obilazak Vukovara započeli smo posjetom Vukovarske bolnice, točnije podruma bolnice gdje su vjerno prikazani događaji iz te kobne 1991. godine. Sve je uređeno baš onako kako je i bilo osim što sada u tim krevetima leže lutke, a ne stvarni ljudi. Suze je bilo teško zadržati, jednostavno te preplave emocije kada se nalaziš na takvome mjestu, mjestu koje je odredilo sudbine stotine ljudi. Nakon posjeta bolnice koji nas je itekako potresao obišli smo baroknu crkvu Sv. Filipa i Jakova kroz čiju nas je povijest proveo gvardijan samostana. Tamo smo se malo odmakli od ’91. te se vratili u onu davniju, sretniju povijest Vukovara, u doba grofova Eltz. Nažalost, nismo uspjeli vidjeti crkvu u njenom punom sjaju jer je i ona bila uništena tijekom rata. Samo smo mogli zamišljati kako su izgledale freske o kojima nam je naš predavač pričao. Bio je užitak slušati o onom nama nepoznatom Vukovaru, Vukovaru prije rata. Nakon zanimljivog predavanja u crkvi, nastavili smo dalje s našim programom. Sljedeće odredište bili su nam Spomen dom Ovčara i te Memorijalno groblje žrtava domovinskoga rata. Tamo smo imali priliku čuti što se to sve događalo te 1991. godine i to od ljudi koji su sve to osobno preživjeli. Naime, baš pred mjestom gdje su ranjenici iz bolnice strijeljani i zakopani u masovnu grobnicu sreli smo preživjele branitelje koji su nam iz prve ruke posvjedočili o strašnim zbivanjima iz te jeseni ’91.god. U Spomen domu Ovčara vidjeli smo izložene osobne predmete žrtava koje su pronađene tijekom ekshumacija. Igrom svjetla, spiralom koja odnosi imena žrtava prema svijeći koja vječno gori, njihovim fotografijama koje lagano blijede i potom nestaju, a zatim se ponovno otkrivaju simbolično se prikazuje da su oni još uvijek uz nas. S nama su, možda ne fizički, ali žive u našim srcima, našim sjećanjima i tamo nikada neće umrijeti. Na samoj Ovčari i na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata zapalili smo svijeće i pomolili se za poginule i time im odali počast. Odavši počast žrtvama uputili smo se u muzej Vučedolske kulture u Vučedolu. Tamo smo se upoznali sa svakodnevnicom Vučedolaca i njihovim običajima. Mogli smo vidjeti kako je izgledala jedna vučedolska kuća, kakvu su odjeću i obuću nosili i kako su je izrađivali pa čak poslušati koje su instrumente svirali. Nakon obilaska muzeja autobusom smo se odvezli do centra Vukovara gdje smo se prošetali uz Dunav do „Bijelog križa“. U centru, u hotelu Lav čekao nas je ručak, a nakon cijelog jutra obilazaka i hodanja po gradu i okolici okrepu smo jedva dočekali. Nakon ručka i kratkog obilaska grada pjesmom smo krenuli prema Zadru u koji smo se vratili u kasnim večernjim satima.
Martina Vidaić, 3.b
