Zeleno srce Hrvatske
Kao i uvijek okupljanje je na kolodvoru, pokret u ponedjeljak, 28. listopada u 8 sati, a povratak dan poslije u večernjim satima. S nama idu, vode nas i paze naši razrednici: s. Viktorija Gadža, prof. Damir Sikirić, uz njih još i prof. Tea Radović te voditeljica Danijela. Pred nama je kucalo zeleno srce Hrvatske, čekala nas je dvodnevna terenska nastava Otočac – NP Risnjak – Rijeka – Senj.
OTOČAC
Krenuli smo prema Otočcu, bilo je još rano jutro pa je atmosfera u autobusu bila mirna i ugodna, ekipa još nije bila raspoložena za pjevanje. Na putu smo stali na jednu benzinsku crpku na kratki predah. Po dolasku u Otočac krenuli smo u razgledavanje: prvo smo prošetali Gačanskim parkom hrvatske memorije koji se sastoji od 32 kamena bloka s prikazima najznačajnijih događaja, ljudi i ustanova ne samo za Otočac, nego i za cijelu Hrvatsku. Nakon toga otišli smo u Muzej Gacke gdje nas je vodič upoznao s poviješću glagoljice i grada Otočca te općenito prošlošću Hrvata u ovom kutku Like. Naučili smo nešto i o prvim stanovnicima ovog kraja Japodima te krenuli u razgledavanje grada koji skriva razne ljepote. Ukratko – Miran, ne baš velik gradić, ali izvrstan za predah od škole.
NP RISNJAK
Nakon sat vremena vožnje od Otočca stigli smo na drugu stanicu našeg putovanja do Nacionalnog parka Risnjak u Gorskom kotaru. U Risnjaku uživali smo u predivnoj prirodi i svježem zraku, a dečki su se okušali i na malom poligonu koji nije bilo nimalo lagano svladati. Šetali smo zatim stazom Leska te nas je vodič upoznao s biljnim i životinjskim vrstama toga mjesta. Evo šest najvažnijih – od stabala: jela i bukva; od životinja: ris, vuk, medo i divlja svinja. Stabla nismo mogli ne vidjeti, ta posvuda su na s okruživala, no nažalost, u stvari, na sreću na divlje zvijeri nismo naišli. Nakon šetnje pogledali smo kratak i zanimljiv film o glavnom stanovniku parka – risu. Oko 17 sati krenuli smo prema hotelu Breza u Ravnoj Gori. Umorni i gladni, pošto smo se smjestili u hotel, svi smo s nestrpljenjem čekali večeru. Do jedanaest sati druženje i zabava po sobama, a onda spavanje – ili je bar tako trebalo biti!?
Natali Pera, 2.a
REFERATI
Drugi dan terenske nastave započeo je ranim dizanjem, pakiranjem kofera te napuštanjem hotela. Iako smo mi i profesori bili umorni od prijašnje noći, optimistično smo započeli drugi dan terenske nastave. Naime, prvi dan slušali smo samo jedan referat o Otočcu, a sad nas je čekalo mnoštvo referata tematski vezanih uz Rijeku: iz vjeronauka, povijesti, geografije i hrvatskog. Smirili smo se i napeli uši slušajući izlagače te nagrađujući ih pljeskom po završetku izlaganja.
SIVA RIJEKA
Prva destinacija koju smo posjetili taj dan bio je Trsat, bolje rečeno Svetište Gospe Trsatske. Odmah smo pred crkvom prepoznali spomenik »našem« papi svetom Ivanu pavlu II. te napravili pred njim jednu zajedničku fotografiju. Posjetili smo zatim Crkvu Gospe Trsatske, razgledali kapelicu te smo također obišli i sliku Gospe Trsatske pred kojom smo se pomolili. U Trsatu smo se zadržali dosta kratko te smo se ubrzo spustili u središte Rijeke. Čekao nas je velik lučki grad s nepovoljnom vremenskom prognozom: sivo, vjetrovito i kišno. Međutim, kao naručeno – »pustilo« nas je taman da obiđemo sve predviđeno planom putovanja: Korzo, gradski toranj (uru), crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj pred njom, katedralu sv. Vida, crkvu sv. Jeronima i Dominikanski samostan. Nakon razgledavanja dobili smo slobodno vrijeme za samostalno istraživanje grada do 13:30, a onda zajednički ručak pa pravac autobus. Čekao nas je Senj prijeteći burom!
BURNI SENJ
Nakon ručka uputili smo se prema našem zadnjem odredištu Senju i tvrđavi Nehaj. Vozili smo Jadranskom magistralom uz pratnju sitne kiše i snažne bure. Pa kakav bi to bio Senj bez bure? Uslijedili su i posljednji referati vezani uz Senj, njegove uskoke, književnike i tiskaru. Po dolasku u Senj, odmah smo skrenuli prema tvrđavi, odslušali jako zanimljivo predavanje o njenoj povijesti te važnosti grada Senja kroz prohujala stoljeća. Nakon predavanja razgledavali smo tvrđavu te otkrili još puno zanimljivih podataka o njenim najvažnijim stanovnicima – senjskim uskocima. Smrkavalo se, bura je jačala i to ona »škura« uz pratnju kiše. To znači – odustajemo od senjske katedrale i preko Vratnika žurimo za Zadar. U autobusu bučno i raspjevano, DJ ….. pušta hit do hita, glasnice se ne štede! Mogu zaključiti kako smo i mi učenici i profesori bili izrazito zadovoljni terenskom nastavom te se nadamo da ćemo ići na još mnogo ovakvih putovanja.
Karmen Pleslić, 2.b
