Bio je to jedan od običnih travanjskih petaka…
Bio je to jedan od običnih travanjskih petaka. Pomalo razočarani sivim nebom, mi drugaši, krenuli smo na poučan put prema Lici zajedno sa sestrom Viktorijom, profesorom Ratkom i profesoricom Željkom je taj dan bio posvećen predmetima – povijesti, kemije, geografije i vjeronauka. Kako se mala kazaljka približavala brojci 12, tako je i Sunce sve više rastjerivalo oblake pa smo pomalo postajali sve ošamućeniji. Sunčeve zrake probijale su se kroz miomirise našeg ”terra” autobusa. Nakon što smo poslušali seminare o Domovinskom ratu na zadarskom i ličkom području, došli smo u Otočac – našu top 1 destinaciju. Tamo smo posjetili siranu ”Runolist” koja se nalazi u sirolikoj ”probušenoj” zgradi. Čuli smo nešto o pravljenju sira no svima nam je u pamćenju ostao sir ”Runolist” koji nas je osvojio svojim slankastim okusom. S njim je bio ponuđen i poznati ”Škripavac” koji nas se nije osobito dojmio. Naše dalmatinske noge nisu nas još dugo držale pa smo munjevito odjurili u autobus da bi se odmorili. Sljedeća postaja bila je Smiljan – rodno mjesto Nikole Tesle. Kad smo došli, uputili su nas u njegovu rodnu kuću kraj koje se nalazi pravoslavna crkva i pravoslavno groblje. Kuća je uređena kao muzej o Nikoli Tesli. Jako je moderna i zanimljiva za razgledavanje. U potkrovlju se nalaze neki od njegovih izuma koje bih vam ja rado objasnila ali bojim se da je Tesla ipak prevelik zalogaj za mene. Nakon toga, otišli smo u prostoriju u kojoj su nam demonstrirali izmjeničnu struju. Sada bih također pojasnila no moj umjetnički mozgić uspio je pojmiti samo ljubičaste iskrice. Impresionirani, otišli smo u kuću do, u kojoj smo pogledali film o Teslinu djetinjstvu. Otkrili smo da je kao dječak imao vizije o budućnosti koje je najčešće doslovno shvaćao. Poznata je priča da je kao dijete skočio s krova štale jer je imao viziju čovjeka s krilima. Znao je da će čovjek kad-tad moći letjeti. No, čak ni Tesla nema krila pa taj događaj nije baš slavno završio. Nakon filma, profesori su nas pustili da se poigramo na modernim spravama u dvorištu koje služe za razvijanje motoričkih sposobnosti. Jednu od sprava čak nismo ni shvatili. Toliko o našoj motorici. Nakon kratkog povratka u djetinjstvo, krenuli smo na analizu vode. Podijeljeni u grupe, uzeli smo uzorke potoka iz Smiljana te analizirali vodu na fosfate, nitrate i sl. . Moja grupa je otkrila da je potok negativan na fosfate. Bravo za Smiljan! Prema Cerovačkim pećinama uputili smo se nakon što smo, djetinje očarani, pojeli svoje sendviče. Po putu smo poslušali seminare o Cerovačkim pećinama, kiselim kišama, Anti Starčeviću, Nikoli Tesli i Krbavskom polju koje su prezentirali vrijedni učenici 2. a i 2. b razreda. Dolaskom, obaviješteni smo da se moramo penjati 10 minuta da bi došli do Cerovačkih pećina pa je naše raspoloženje vidno splasnulo. Zadihani i plavi u licu, došli smo pred ulaz gdje nas je zapuhnuo hladni pećinski vjetar. Zamotani u jakne, ušli smo u carstvo stalagmita, stalaktita i stalagnata. Ljepotu Cerovačkih pećina nije umanjio čak ni tekući CaCO3 koji nam je kapao po glavama. Vidjeli smo čak i šišmiša koji je, apsolutno indiferentan prema posjetiteljima, spavao. Povratak prema autobusu brže je prošao nego penjanje, ali neugodno iznenađenje bio je autobus, koji je na opće razočaranje klasičara – izdahnuo. Naše muškarčine pogurnuli su autobus koji je ohrabren krenuo prema top 4 destinaciji – Krbavskom polju, točnije Udbini. Na našem posljednjem odredištu vidjeli smo novo (ne)izgrađenu crkvu. Sunce je pržilo naše neosunčane kože te isticalo bjelinu crkve koja je, na čelu Krbavskog polja, izgledala iznimno velebno. Nakon razgledavanja i molitve imali smo slobodnog vremena pa smo se uputili prema obližnjem dućanu gdje sam okusila svoju prvu Snjeguljicu u 2011. Godini. Prema autobusu smo se uputili još omamljeni sladoledima. Put prema Zadru bio je popraćen Thompsonom pa je časna Viktorija bila u elementu. Bilo je to jedno divno putovanje jednog, ipak divnog, iako običnog, travanjskog petka.
Marijana Oštrić, II. b
