Manja grupica nas klasičara uz pomoć profesorica klasičnih jezika Sandre Gosip i Ines Rakvin uputili su 30. studenog do katedrale Sv. Stošije u Zadru.
Ranosrednjovjekovni natpisi u našoj blizini
Manja grupica nas klasičara Pavle Ivić (3.a), Marko Grčević (2.a), Matej Žilić (1.a) i Ana Vicković (2. a) uz pomoć profesorica klasičnih jezika Sandre Gosip i Ines Rakvin uputili su 30. studenog do katedrale Sv. Stošije u Zadru. Cilj nam je bio da na licu mjesta, uz sarkofag svetice, zaštitnice grada, dotaknemo nekoliko povijesnih tema vezanih uz Zadar i tako proširimo svoja znanja. Zaronili smo u prave povijesne dokumente. Marko se bavio temom:˝Naši prostori u rimsko doba i kršćanstvo prije i poslije doseljenja Hrvata na naše prostore˝; Ana je proučavala period:˝Od Rimskoga carstva do hrvatske države˝, a Pavle je obradio:˝Ranosrednjovjekovne natpise i sarkofag svete Anastazije (Stošije)˝. Posebno nas je zanimao i posebno smo proučavali natpis na sarkofagu koji glasi:
+ In nomine s(an)c(t)e Trinitatis hic requiescit corp
us beate s(an)c(t)e Anastasie + De donis D(e)i et
s(an)c(t)e Anastasie Donatus peccatur episco
pus fecit D(e)o gratias.
U ime presvetog Trojstva ovdje počiva tijelo
blažene svete Anastazije na dar Bogu i
svetoj Anastaziji Donat grešni biskup
učini. Bogu hvala.
Spominjući slavnu povijest, kako mučenice svete Stošije, tako i samu povijest našega naroda pokušali smo oživjeti duh onoga što su nam pređi ostavili, našu slavnu povijest. Izlagali smo pred sarkofagom svete Anastazije, gdje smo se ugodno iznenadili veličinom sarkofaga. Mislili smo da bi trebao biti veličine ljudskog tijela, ali bijaše dugačak 97 cm, a visok 76 cm.
Zahvalni smo župniku katedrale koji nam je omogućio izbliza pogledati sarkofag. Naša izlaganja popratio je i prefekt Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ don Roland Jelić. U školu smo se vratili puni dojmova postavši svjesniji vrijednosti naše kulturne baštine, jer ovo što mi imamo u svojoj blizini, mnogi nemaju.
Pavle Ivić, III. a i Ana Vicković, II. a
