NA OSTACIMA ANTIČKE METROPOLE DALMACIJE
Bio je petak, 22. studenoga. Cijela se školska obitelj iselila iz školskih prostora na teren, pa i mi – prvaši. Posjetili smo Solin i Split. Na našoj terenskoj nastavi pratili su nas naši razrednici Sanja Hanžek Bačkov i Hrvoje Madžar, ali i profesorice klasičnih jezika Tea Radović i Sandra Gospić.
Već u 8.00 sati krenuli smo s kolodvora i zaputili se prema Saloni i Splitu. Vrijedni učenici podijelili su „dodatno“ znanje s ostalima. Naime, na putu do Salone izlagali su svoje referate. Iako pospani, uspjeli smo „pohvatati“ najvažnije činjenice o Saloni kako bi se bolje upoznali s tim gdje i zašto idemo.
No, umjesto sunca, u Saloni nas je dočekala hladna jesenja kiša i promrzla voditeljica. Hrabro smo zaobilazili lokve i pozorno slušali riječi voditeljice koja je govorila o važnosti Salone u antičkom razdoblju. Na prvi pogled, Salona nam se činila kao hrpa običnoga kamenja, ali, zapravo, Salona je bila antička metropola rimske provincije Dalmacije. Odupirući se vjetru i kiši, uspjeli smo obići Salonu i saznati više o životu Hrvata u ono vrijeme.
Zahvalivši se voditeljici, uputili smo se prema crkvi Gospe od Otoka. Smjestivši se u toplinu crkve, svu pažnju smo usmjerili na župnika don Vinka Sanadera, koji je govorio o solinskim mučenicima i nastanku crkve. Ipak, najviše nas je zanimalo zašto je crkva posvećena Gospi od Otoka. Naše pitanje je ubrzo dobilo i odgovor. Promrzli i gladni, uopće nismo primijetili da se crkva nalazi na malenom otoku okružena rijekom Iadro. Obogaćeni znanjem i novom molitvom, uputili smo se prema autobusu i krenuli za Split.
Uslijedio je odmor od dva sata. Za to je vrijeme većina požurila do trgovačkog centra Joker ili do McDonalds-a. Bilo kako bilo – svi smo htjeli biti spremni za obilaženje Dioklecijanovih podruma i palače. Tome smo se na poseban način radovali.
Naša voditeljica, gosp. Antonija Tošić, dočekala nas je na samom ulazu. Upijajući dojmove starih zidina, pokušavali smo zamisliti kako je izgledao život u Dioklecijanovoj palači prije skoro dvije tisuće godina. Iako nitko nije živio u podrumima, saznali smo mnogo o životu Splićana prije 1700 godina. Sam car Dioklecijan tu je mučio kršćane, no Splićani su katkad širili svoje kuće i zauzimali dio prostora tih podruma za vlastite potrebe. U podrumima se nismo dugo zadržali jer nas je čekala Katedrala sv. Duje (Dujma) gdje smo razgledali njegov grob i skulpture na zidovima.
Naše razgledavanje tu je i završilo. Vratili smo se u autobus gdje su profesorice Gospić i Hanžek Bačkov započele „Kviz znanja“ kako bi utvrdili informacije i novo znanje dobiveno i stečeno na ovoj našoj prvoj terenskoj nastavi. Iako je borba bila žestoka, pobijedio je 1. b razred. Sudionici kviza su nagrađeni slatkim nagradama koje su kružile busom tako da su uskoro svi bili siti.
No, ipak, najvažnije je da smo saznali više o prošlosti vlastitoga naroda, da su se dva prva razreda naše škole još više zbližila i da smo se svi dobro zabavili.
Magdalena Ivanko, I. a