Putevima glagoljaša
„Putevima glagoljaša“ ove godine krenuli smo složno, željni zabave, odmora, novoga znanja i kreativnosti. Terenska nastava bila je organizirana za učenike drugih razreda u pratnji razrednika Željke Jadrošić i Nevena Nižića te knjižničarke i prof. hrvatskoga jezika Elvire Katić. Na putovanju nas je pratio i gosp. Dario Tikulin, član zadarske Udruge glagoljaša, koji nam je na pomalo „staromodan“ ali zanimljiv način stalno tumačio značenje glagoljice i njezinu vrijednost za hrvatsku opstojnost i tradiciju. Gotovo u punom broju smo se odazvali.
Prvi dan, 22. 11. 2013. godine
Uputili smo se jako rano. Bilo je 6 i 30 sati. Još nije ni svanulo, naši kuferi već su bili spremni. “Jesmo svi tu?“ – upitao je prof. Nižić. “Jesmo!“ – netko je, u ime svih, glasno odgovorio. Krenuli smo u smjeru Senja. Možda sat vremena bilo je dovoljno da se razbudimo. Autobus je bio raspjevan do trenutka kad smo krenuli na „radni dio“. Naime, učenici su čitali ili izlagali svoje unaprijed seminarske radove iz geografije, povijesti i hrvatskoga jezika. Puni podrške pljeskali smo jedni drugima na divnim radovima i uloženom trudu. U 10.00 sati, točno po programu, već smo bili u Senju. Uputili smo se u Katedralu gdje nas je dočekala skupina učenika Gimnazije Pavla Ritera Vitezovića iz Senja, koji su nas pobliže upoznali s narječjima tako što su čitali poeziju senjskih autora poput Silvija Strahimira Kranjčevića. Otišli smo do Muzeja sakralne umjetnosti, nasuprot kojega je kišom okupana bista Blaža Baromića, osnivatelja prve poznate glagoljske tiskare, a potom i do Gradskog muzeja gdje smo snimili, pored ostalih, i zanimljive fotografije s prepariranim životinjama i starim senjskim nošnjama. Pozornost nam je privukao i kameni spomenik na glagoljici – Senjska ploča. Miris starih knjiga u tiskari nikoga nije ostavio ravnodušnim. Stari tiskarski stroj bio je nešto što smo svi znatiželjno pogledali i proučili. Nakon dugog razgledavanja dobili smo nešto slobodnog vremena. Svi zajedno uputili smo se u obližnji kafić gdje smo se ugrijali uz tople napitke. Bijegom od senjske bure ušuljali smo se natrag u autobus koji je krenuo u pravcu Krka. Već u 14:00 bili smo na našem drugom odredištu. Nakon što smo obišli Jurandvor, došli smo u malenu crkvicu Sv. Lucije, gdje smo mogli izbliza vidjeli dragi kamen hrvatskog jezika, tj. Bašćansku ploču. Uslijedila je kratka pauza za ručak nakon kojega smo posjetili Vrbnik, najsnažnije glagoljaško središte otoka Krka ili glagoljaštva uopće. Od 469 poznatih glagoljskih rukopisa s otoka, zabilježenih na pargamentu i papiru, čak njih 105 je podrijetlom iz Vrbnika. Među najznačajnijima su prvi, drugi, treći i četvrti brevijar, te dva vrbnička misala i Vrbnički statut. U 16:30 već smo bili u smjeru Rijeke. Pjesma se nastavila. Dva i pol sata prošla su prebrzo. Već u 19:00 našli smo se u Hotelu Continental koji je smješten govoto u samom centru Rijeke. Rasporedili smo se po sobama, potom večerali u hotelskom restoranu a onda prošetali gradom do pristojnih večernjih sati kada smo po resporedu otišli na spavanje.
Drugi dan, 23. 11. 2013. godine
Probudili smo se. Doručak je bio jako rano, već u 7:30 sati. Malo smo se družili, a zatim spakirali svoje kuferčiće i krenuli u drugi radni dana naše terenske nastave. Kišilo je. Već u 8:30 vozač je zagrijao motor autobusa. Krenuli smo, kako je bilo i planirano, u smjeru Roča. Ondje smo se upoznali s prekrasnim naseljem iz prapovijesti. Obišli smo nekoliko crkvica i Ročki glagoljski abecedarij te repliku tiskarske preše. Povratkom u autobus doživjeli smo srednjovjekovnu vožnju Alejom glagoljaša koja je počela u podnožju Roča a završila tek pred gradskim vratima Huma. Dolaskom u Hum, najmanji gradić na svijetu, vrtjeli smo se po najmanjim uličicama koje nisu spriječile nekolicinu da se zagubi. Domaća rakija (biska) i džemovi te ručno izrađeni nakit s glagoljaškim slovima nekima od nas omogućili su vječnu uspomenu na ovu avanturu. Ali, Hum nije bio naše zadnje stajalište. Nakon ručka, organiziranog u obliku piknika, sjeli smo u autobus i krenuli na Trsat. U crkvi Gospe od Trsata dobili smo još jednu priliku diviti se prekrasnim freskama. U velikoj crkvi s malo svjetla prepustili smo se molitvi. Razgledavši riznice i zapalivši svijeće, još nešto nam je izvuklo novi osmijeh na lice. Bio je to kip našeg pape Ivana Pavla II. uz kojega smo se rado fotografirali. Trsat je bio naše zadnje stajalište. Sjeli smo u autobus za povratak. Naši voditelji su nam, zabave radi, organizirali malo natjecanje u znanju, recitiranju i pjevanju. Bilo je gusto. 2. a razred u znanju su predstavljali Šime Barišić i Matej Lučić, a predstavnici 2. b bili su Dino Rodić i Ivana Krpan. Unatoč trudu i sitnim razlikama 2. a je ipak bio bolji. Međutim, u recitiranju bili smo izjednačeni. Lana Mihaljević, predstavnica 2. a recitirala je svoju pjesmu „Ljubav“, dok je Marko Ostojić recitirao svima nama poznatu i prekrasnu pjesmu Edgara Allana Poea „The Raven“ na engleskom jeziku. Očarani recitacijom ušli smo u još jedno glazbeno natjecanje gdje je predstavnica 2. a Jelena Helena Knežević u pratnji Mate Puljića na gitari otpjevala razrednu verziju pjesme „Jednom kad noć“. Međutim, predstavnica 2. b Ivana Ančić pjesmom „Ljube se dobri, loši i zli“ svih nas je iznenadila svojim prekrasnim mezosopranom te dobila prvo mjesto u ovoj kategoriji. Počastili smo se slatkišima, a pjesma nije prestajala do Zadra gdje smo došli malo ranije od očekivanog. Vratili smo se puni dojmova i novostečenog znanja. Iako su neki od nas tvrdili da su „razočarani“, svi zajedno iznova smo se zbližili, a valja reći i to: naučili smo nešto novo.
Jelena Helena Knežević, 2. a
