Put drugaša ‘putovima glagoljaša’
I. DAN (23. listopada 2015.)
U rano jutro, 23. listopada, još pod okriljem noćnoga mraka koji se polagano gubio pred laganim buđenjem svjetla, mi drugaši Klasične gimnazije polako smo se ukrcali na autobusnom kolodvoru u Zadru. Uz sitna kašnjenja, pronalazak mjesta i sl., napokon smo i krenuli nekoliko minuta nakon predviđenog termina. Isprva smo se upoznali s vodičkom koja nas je lagano uvela u program, a na putovanju su nas još pratili i naša knjižničarka Elvira, razrednik 2.b, profesor Damir, te profesorica Tea. Dok smo se vozili starom cestom, zbog najave bure na autocesti, kroz prozore iz vanjske tmine polako se započinjalo buditi i sunce. Iako se ono već budilo, mi smo i dalje putovali pospani i gotovo u potpunoj tišini. Ipak, putovanje starom cestom donijelo nam je i neke prednosti, dobili smo i razgled našega zaleđa prema Velebitu.
Nakon kratke stanke na stajalištu u Lici, započeli smo i s marljivo pripremljenim referatima tijekom kojih smo saznali mnogo zanimljivih i bitnih činjenica i događaja koji će nas pratiti kroz ova dva dana. Naposljetku, stigli smo u Senj gdje smo iznenađeni naišli na lijepo vrijeme koje je nakratko potjeralo buru. Ugodan razgled Senja i još ljepše provedeno slobodno vrijeme bili su pravi uvod našemu putovanju. Zatim smo nastavili dalje prema Krku gdje nam se i nalazio sljedeći cilj, Baška i njen dragulj.
Uskoro smo se našli vozeći se uz obalu i diveći se otocima iz daljine. Atmosfera u autobusu bila je vesela i ugodna, a referati su se nizali i intrigirali nas oko raznih stvari koje su nas još čekale. Zatim smo s kopna, Krčkim mostom, prešli na otok Krk odakle smo mogli vidjeti prekrasan zaljev. Nakon još malo vožnje stigli smo u Jurandvor, mjesto pokraj Baške, gdje je nalazište jednog od najvažnijih ‘dokaza’ hrvatske pismenosti, Baščanske ploče. Prvo smo odgledali poučan kratki film pun zanimljivosti o Baščanskoj ploči, a zatim smo se zaputili u crkvu Sv. Lucije gdje smo naišli i na njenu vjerno predočenu repliku dok se original brižno čuva u HAZU-u u Zagrebu. Nekoliko smo puta čuli izrecitiran njen originalan natpis pa smo oduševljeni napravili i pokoji „selfi“ s njome. Nakon izlaska iz crkvice, naša kreativna knjižničarka pripremila nam je radionicu o glagoljici. Drugi a i drugi b razredi odmjerili su snage u poznavanju ovoga hrvatskoga nacionalnog pisma koje je imalo, ali i ostavilo veliki trag u našoj baštini. Spretnost smo iskazali u rješavanju križaljki pisanih na glagoljici. Prva „bitka“ bila je izjednačena, ali zato smo se svi žustro upustili i u sljedeću. Uz pokoju nijansu, ovoga puta tu titulu odnio je drugi a razred.
Nakon odmora, veseli i siti krenuli smo prema Krku. Razgledali smo predivan grad koji nas je očarao svojom arhitekturom i atmosferom. Posjetili smo prekrasnu Krčku katedralu Uznesenja Marijina te zastali na zanimljivom Trgu Kamplinu, koji je sav u kamenu. Nakon slobodnog vremena uputili smo se ponovo prema autobusu kojim smo krenuli prema Rapcu gdje se nalazio i naš hotel. Mrak se polagano spuštao, a mi smo jedva dočekali hotel koji se nalazio iznad predivne plaže Sv. Andrea. Uslijedili su večera i slobodno vrijeme, a za nama je bio ispisan jedan maštoviti, zanimljiv dan prepun lijepih doživljenih i onih novo naučenih stvari.
II. DAN (24. listopada 2015.)
Drugog, i nažalost posljednjeg, dana naše terenske nastave imali smo planiran posjet jednim od najposebnijih gradova Istre – Humu, Roču i Rijeci. Svanulo je jutro, sunce je promolilo svoje zrake obasjavajući hotelske sobe, a iritantni alarmni tonovi naših mobitela jednoglasno su nam označili kraj spavanja. Uglavnom nenaspavani, spustili smo se na doručak po dozu energije za tadašnji dan. Došavši šest minuta prije dogovorenog vremena na mjesto polaska, neki od nas zakasnili su jer je u autobus trebalo doći 15 minuta prije nego što je dogovoreno, no pripišimo to nesporazumu i još nedovoljno akumuliranoj energiji.
Prvo odredište bio je Roč, grad-svjedok hrvatske pismenosti temeljene na glagoljici. Upoznati njegovom važnošću preko referata koje su nam tijekom vožnje izložili marljivi učenici, zaputili smo se u obilazak. Crkva Sv. Antuna ističe se sitno ispisanim glagoljskim abecedarijem na zidu, a unutrašnjost crkve Sv. Roka posebna je zbog dvoslojnih freski koje datiraju iz 14. i 15. stoljeća. No, posebno iznenađenje dočekalo nas je u crkvi Sv. Bartola gdje smo upoznali bivšeg učenika naše gimnazije, a tamošnjeg svećenika, koji je priznao kako je čest gost web-stranice naše škole, stoga ga ovim putem pozdravljamo!
Iz ovog osebujnoga istarskog gradića k prema najmanjem gradu na svijetu – Humu, zaputili smo se 7 kilometara dugom Alejom glagoljaša. To je kulturna znamenitost koja se nalazi duž ceste između već spomenutih gradića, a čini je serija od 11 spomenika u čast glagoljici. Mi smo se zaustavili kod spomen-obilježja Uspon istarskog Razvoda posvećenog tom najznačajnijem hrvatskom spomeniku iz Istre. Najzanimljivija su nam, svakako, bila kamena vrata u obliku glagoljskog slova L jer tko kroz njih prođe, prema teoriji, postaje bolja osoba. Posljednje obilježje Aleje glagoljaša jest Hum, točnije bakrena Vrata Huma u čijem je gornjem dijelu kalendarij, tj. dvanaest medaljona koji prikazuju seoski život. Predivan mali grad, koji čini 30-ak stanovnika, poseban je po romaničkoj crkvi Sv. Jeronima unutar koje su zidovi oslikani bizantskim freskama iz 12. stoljeća.
Nakon nekoliko korisno provedenih sati, čekao nas je zasluženi odmor u Rijeci. Prazni želuci vapili su za hranom, a spas smo pronašli u McDonaldsu gdje smo se okrijepili Big Mac-om. Sjedili smo na Trgu i upijali riječki ambijent dok su nas gladni golubovi promatrali ljubomornim pogledima i vrebali priliku kako bi doletjeli na stol i izborili se za ostatke naše hrane. Slobodno vrijeme iskoristili smo uživajući u šetnji riječkim ulicama, a zatim se zaputili prema našoj posljednjoj lokaciji – Trsatu. Trsat je najstarije marijansko hrvatsko svetište koje je posjetio i sam Ivan Pavao II., a mi smo, vođeni humorističnim 19-ogodišnjim fra Antoniom, vidjeli crvu Gospe Trsatske te franjevački samostan u sklopu kojeg je kapela Zavjetnih darova.
A šećer na kraju, te zasigurno jedan od najzanimljivijih dijelova putovanja, bile su dojmljivo osmišljene igre u kojima smo se natjecali jedni između drugih, točnije drugi a protiv drugog b u autobusu dok smo se vraćali prema Zadru. Učenici-predstavnici isticali su se svojim talentima u pjevanju, recitiranju te imitaciji, a prije toga svoje izvrsno znanje i pamćenje dokazale su učenice u kvizu od petnaestak pitanja. Rezultati igara i kviza znanja bili su neriješeni, no pobjedu je, ipak, odnio drugi a zbog igre odigrane prvoga dana. U međuvremenu, osim učenika, svoje izvanredno umijeće recitiranja pokazala je i naša knjižničarka predstavivši nam vrijedno djelo Konstantina Simonova, pjesmu „Čekaj me“.
Rezimirajući ovu terensku nastavu želimo istaknuti kako smo proveli dva zaista kvalitetna dana zabavljajući se, družeći te utvrđujući svoje znanje o početku hrvatske pismenosti i glagoljici kao pismu na kojemu se ona temelji. U Zadar smo se vratili bogatiji uspomenama i znanjem te, zahvaljujući spomeniku Uspona Istarskog Razvoda, kao bolje osobe.
Lucija Grbin 2.a i Ivona Štavun 2.b
