TERENSKA NASTAVA ČETVRTAŠA

 Od antičke Narone do Perasta

U subotu 23. listopada , negdje oko pet ujutro, i mi, učenici četvrtog razreda naše škole, krenuli smo na dvodnevnu terensku nastavu. Plan „terenske“ obuhvaćao je  razgled antičke Narone, nekadašnjeg simbola slobode; Dubrovnik te prelijepe obalne gradove Crne Gore, Herceg Novi, Budvu, Kotor i Perast. Pratili su nas naši razrednici Neven Nižić i Željka Jadrošić te profesorice Vanja Bajlo i č.s. Viktorija Gadža. Vožnja do svakog odredišta bila je popraćena referatima preko kojih smo doznali mnogo više o povijesti, kulturi, geografiji te običajima naših destinacija.

 

1. dan

Prvo naše odredište bila je Narona, točnije selo Vid u blizini Metkovića. To je u početku bilo grčko, odnosno rimsko naselje za koje neki povjesničari (Teopomp, Pseudo Skilas) kažu da je bilo važno trgovačko središte. Ondje smo posjetili Arheološko muzej, prvi hrvatski muzej sagrađen in situ (na mjestu arheološkog nalazišta) i kao takav, jedan od rijetkih na svijetu. Unutar muzeja nalazi se rekonstrukcija hrama posvećenog Augustu (Augusteuma) i ostatci rimskih kipova (zapravo dobro očuvanih), ali i nekadašnji novac te nakit.

Nakon razgleda muzeja put smo nastavili prema Dubrovniku. Ondje se nismo penjali po zidinama, ali smo prošetali gradom te posjetili Stradun, na kojemu se pjevalo i plesalo jer se održavao Good Food festival. Moglo se dobro i pojesti. Saznali smo i neke činjenice o dubrovačkoj povijesti, stoljetnoj slobodi Dubrovačke Republike, ali nažalost i o razaranjima staroga dijela grada tijekom Domovinskog rata. Nažalost, danas u starom dijelu grada ne živi mnogo ljudi. Uglavnom su to kuće i stanovi stranaca koji ondje dolaze na odmor, a sadašnje stanovništvo seli se u periferiju grada te iznajmljuje nekretnine u centru.

Dubrovnik smo napustili siti, a cesta nas je odvela prema Crnoj Gori. Putem nas je pratio prekrasan pogled na obalu s jedne strane te na Sniježnicu s druge. Prvo mjesto koje smo posjetili u Crnoj Gori bio je Herceg Novi. Ondje smo malo prošetali, zapravo smo se više penjali nego šetali, jer po gradu ima dosta stepenica, ali smo zato mogli uživati u prekrasnom zalasku sunca. Tako smo dočekali i noć, vozeći se sve do Budve, gdje nam je bio hotel, a nakon večere, mogli smo izaći vani. Tako je završio prvi dan naše terenske nastave.

 

2. dan

Drugi dan bio je rezerviran za posjet ostalim mjestima zaljeva Boke Kotorske. Šteta što nismo vidjeli Budvu danju jer grad je predivan i svakako ga valja opet posjetiti, posebno ljeti. Ujutro smo razgledali Kotor. Ondje smo vidjeli barokne palače nekadašnjih kotorskih plemića, palače Pima i Grgurina. Razgledali smo i romaničku katedralu sv. Tripuna. Katedrala je sagrađena u 12. st., a ranije je na njenom mjestu bila crkva Sv. Tripuna. Godine 809. relikvije tog sveca, rođenog u Maloj Aziji, donesene su u grad, pa je on postao zaštitnikom grada. Šećući gradom, osim katedrale, vidjeli smo crkvu Sv. Luke te crkvu Gospe od Zdravlja, koja se nalazi na obližnjoj uzvisini. Stara jezgra Kotora opasana je bedemima i pod zaštitom je UNESCO-a od 1979. godine, a samo naselje datira još iz antičke Grčke.

Naša iduća postaja bio je otočić u blizini mjesta Perast na kojemu se nalazi crkva Gospe od Škrpjela. Posvećena je Uznesenju Bogorodice. Za to se veže legenda o ozdravljenju jednog čovjeka koji je pronašao sliku Gospe. Prvotna crkva je sagrađena u 15. st. na hridi koja se postepeno povećavala nasipanjem kamenja i potapanjem brodova. Velik dio crkve nastradao je u potresu 1667. godine, pa se danas jasno mogu vidjeti barokni elementi, posebno unutar crkvice. Tu je do izražaja došlo djelo slikara Tripe Kokolja, autora predivnih freski na stropu i po zidovima crkve.

Nakon razgledavanja čekao nas je ukusni ručak a nakon njega – put prema kući. Gotovo cijelim putem orila se pjesma. Nakratko smo se zaustavili u dolini Neretve kako bismo kupili domaće mandarine. Zasigurno možemo reći kako smo, u skladu s ciljevima terenske nastave, uvidjeli važnost antičkog lokaliteta Narone. Osobito smo zadivljeni prirodnim i duhovnim vrijednostima “Zaljeva hrvatskih svetaca”, osobito životom i djelom velikana vjere tj. Leopolda Bogdana Mandića, Ozane Kotorske i Gracija Kotorskog.

Naše nezaboravno putovanje završilo je veselom pjesmom, a mi smo se puni dojmova vratili svojim kućama. Posjet ovoj divnoj zemlji preporučila bih svakome, a smatram da bi bilo najbolje otići ljeti.

 

Iva Knežević, 4.b

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post