Kraj desetog mjeseca svake je školske godine vrijeme za terensku nastavu, stoga smo se u ponedjeljak, 28. listopada, umjesto u školu na uobičajenu nastavu uputili na kolodvor odakle smo se zaputili na našu dvodnevnu terensku nastavu na krajnji jug Hrvatske i susjednu nam Crnu Goru. Bili smo u pratnji naših razrednika: prof. Željke Jadrošić i prof. Nevena Nižića.
Dok se bus probijao kroz gustu jutarnju maglu, mi smo pokušavali ukrasti još koji sat sna prije početka izlaganja naših seminara koji su neizostavan dio svake terenske nastave. Seminari iz hrvatskog jezika prisjetili su nas dubrovačkih pisaca o kojima smo učili i čitali ih prethodnih godina (dubrovački petrarkisti, Marin Držić, Ivan Gundulić) i pripremili za one koji nas čekaju ove godine. Prije dolaska u Neum imali smo seminar iz geografije o graničnim sporovima Hrvatske i BiH. Prolazeći pokraj Neretve uslijedila je tema Delta Neretve pa smo saznali o njenoj flori i fauni, poljoprivredi uz rijeku te probelmu zaslanjivanja. Posljednja tema iz geografije bila je Turizam Crne Gore koji je vrlo raznolik, a time i glavna djelatnost te države. Izlaganje semnira iz povijesti započelo je temom Dubrovačke Republike koja je zahvaljujući svojoj dobroj diplomaciji uspjela opstati čak više od 400 godina konkurirajući trgovinom Mletačkoj Republici. Najranije hrvatske povijesti prisjetili smo se uz temu Ljetopis popa Dukljanina, a potom saznali nešto o tome kako se Dubrovnik branio tijekom Domovinskog rata. Budući da je naše odredište u Crnoj Gori bila Boka kotorska, odnosno Zaljev hrvatskih svetaca, seminarima iz vjeronauka upoznali smo svetce i blaženike iz toga zaljeva. Najpoznatiji je svakako zaštitnik b razreda Leopold Bogdan Mandić iz Herceg Novog, a uz njega tu su još bl. Ozana Kotorska i bl. Gracija.
Odradivši taj dio nastave, stigli smo do našeg prvog odredišta – Dubrovnika i iskrcali se iz busa na Pilama. Po ulasku u grad kroz Vrata od Pila zaustavili smo se kraj Onofrijeve česme gdje nam je vodička ukratko ispričala povijest Dubrovnika o kojoj smo mi nešto i znali zahvaljujući našim seminarima. Potres 1667. uvelike je promijenio izgled Straduna jer su samo dvije zgrade ostale neoštećene. Obišli smo franjevački samostan u kojem se nalazi poznata ljekarna iz 1317. Iako nije najstarija u Europi, značajna je zato što otada nije prestala raditi pa tako i danas. Prošetali smo Stradunom, a potom smo ulicom Prijeko došli do dominikanskog samostana. Ušavši u klaustar tog samostana, začudili smo se koliki limuni tamo rastu. U sklopu dominikanskog samostana riznica je zavjetnih darova i relikvijara te nekoliko slika, slikara poznate dubrovačke slikarske škole kao što su Lovro Dobričević i Mihajlo Hamzić. Izašavši ponovo na Stradun, nastavili smo pokraj crkve sv. Vlaha na Gundulićevu poljanu nakon koje su nas dočekale brojne stepenice, a na vrhu se nalazi škola naših dubrovačkih kolega i isusovačka crkva. Iako smo mislili da naša škola ima najviše stepenica, čini se da dubrovačke kolege imaju zahtjevniji zadatak. Dok su izlazili, brzo smo primijetili da kod njih ne vrijede pravila odijevanja kao kod nas. Potom nas je vodička odvela do jedne buže u zidinama odakle se pruža veličanstven pogled, no sve je vrlo skučeno. Ispred dubrovačke katedrale Velike Gospe fotografirali smo se sa sv. Vlahom i potom izašli u staru gradsku luku kako bismo vidjeli pogled na Srđ s jedne strane, a s druge na otoke i plavetnilo mora te obišli akvarij koji se tamo nalazi. Vidjeli smo glavatu želvu, mediteransku meduzu, hobotnicu i mnoge vrste riba. Nakon toga imali smo slobodno vrijeme za ručak i samostalno istraživanje gradske jezgre Dubrovnika sa svim njenim živopisnim uličicama. Našavši se ponovo na Pilama, sjeli smo u bus i krenuli prema Crnoj Gori. Mrak je već pao kad smo došli u Perast gdje nas je čekala večera. Večerali smo i malo se odmorili zajedno pričajući, a onda spustili do mora kako bismo vidjeli grad po noći i malo prošetali. Tada nismo mogli ni slutiti kakav će nas pogled ujutro na doručku dočekati.
Doručak je bio na terasi s pogledom na zaljev. Planine koje se strmo ruše u mirno more čine impresivan krajolik koji ostavlja bez daha. Posjetili smo crkvu sv. Nikole pored koje se nalazi 55 m visok zvonik. Crkva je sagrađena početkom 17. st., a danas se u njoj nalazi i muzej s brojnim zavjetnim darovima, relikvijarima, crkvenim ruhom. Brodom smo došli do crkve Gospe od Škrpjela koju smo primijetili još sinoć negdje usred zaljeva. Ta je crkva sgrađena na umjetnom otoku koji su Peraštani nasipali 220 godina. Sve je to učinjeno iz zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na tom mjestu na hridi pronašli Gospinu sliku. Crkva je sagrađena 1630. Brojne su srebrne pločice kao znak zahvale Gospi u crkvi. Također, tamo se nalazi i velika kolekcija slika većim dijelom Tripa Kokolja, baroknog slikara. Budući da su Peraštani bili poznati pomorci, značajna je kolekcija slika pomorskih bitki i brodova. Vrativši se na kopno, busom smo krenuli u Kotor, grad duge povijesti opasan zidinama dugim četiri kilometra. Brojne su plače u kojima su nekada živjele bogate i ugledne obitelji trgovaca i pomoraca. Kotorska katedrala sv. Tripuna prvotno je izgrađena 809. g. Nekoliko stoljeća kasnije gradi se nova koja je posvećena 1116. Tu katedralu karakteriziraju dva zvonika. Posjetili smo i crkvu sv. Ozane Kotorske u kojoj se čuvaju njene relikvije. Vratili smo se u Perast na ručak, a onda krenuli kući. Ipak, dan je bio sunčan i vrijeme nas je poslužilo pa smo odlučili stati i prošetati Herceg Novim. Brzo smo shvatili da je taj grad prepun stepenica pa smo odradili i svojevrsnu tjelovježbu. Nakon toga nas je čekao višesatni povratak kući s nekoliko graničnih prijelaza, ali nasreću nismo ni na jednom predugo čekali.
I tako je završila naša zadnja terenska nastava. U ove četiri godine školovanja napravili smo dobar đir po cijeloj Hrvatskoj i na drukčiji način sujedolvali u nastavi. Ova je terenska bila savšen zavšetak tog našeg ciklusa.
Ena Nekić, 4.b
