Sred te se pećine Marija javi…
Uoči 11. veljače, mi, članovi Volonterskog kluba KAPLJICA, uvijek smo među potrebnima. Naime, toga dana obilježavamo Svjetski dan bolesnika, ove godine 26. po redu jer ga je utemeljio sv. Ivana Pavao II. godine 1992. Prvi put taj se dan slavio u Lourdesu već sljedeće 1993. godine, na dan Majke Božje Lurdske tako da toga dana imamo dvostruko slavlje. Sigurno je i ovih dana posebno u tom francuskom Marijanskom svetištu. Kad kažemo posebno – onda mislimo na prigodu posvećivanja posebne pažnje položaju bolesnih i njihovim potrebama, ali i općenito posvećivanje pažnje svima onima koji trpe tjelesne ali i duhovne boli. A, bila sam u Lourdesu i vidjela mnoge ljudske patnje, a u hodočasničkim kolonama za vrijeme procesija brojne izmućene koji su tamo s nadom i vjerom. Uz njih je uvijek bilo mnogo onih koji im velikodušnu pomažu i tako umanjuju njihovu patnju, od medicinskog osoblja do volontera svih boja kože.
Na spomen da i ove godine idemo u Dom za stare i nemoćne osobe kod Sfigne sjetila sam se, po tko zna koji put, Lourdesa. U mislima sam kod špilje Massabielle, pred kipom Bezgrešne Djevice i želim moliti za potrebne, stare i bolesne. Prošle je godine papa Franjo, podsjećajući nas na potrebu da poput svete Bernardice stojimo pod budnim pogledom Marije rekao i sljedeće: „Potičem sve vas bolesne, sve vas koji trpite, liječnike, medicinske sestre i tehničare, članove obitelji i volontere, da kontemplirate u Mariji, Zdravlju bolesnih, siguran znak Božje nježnosti prema svakom ljudskom biću i uzor prepuštanja njegovoj volji, i da u vjeri, hranjenoj Božjom riječju i sakramentima, nalazite snagu potrebnu da ljubite Boga, također u iskustvu bolesti.“ Pozvao je i mene, i tebe… svih nas!
S tim sam mislima zakoračila u Dom. Susresti sestru, brata… dodirnuti njihove bore, obrisati njihovu suzu, zaustaviti njihov umoran i trpeći pogled prema pučini, ublažiti bol, izazvati osmijeh…
Svake se godine na temu Dana bolesnika uzimaju riječi iz Biblije kako bismo promišljali svoju ulogu u ovom turbulentnom svijetu. Ove godine za temu Dana bolesnika uzete su riječi koje Isus s križa upućuje svojoj Majci i Ivanu: “”Evo ti sina!… Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi” (Iv 19, 26-27).
„Ove Gospodinove riječi bacaju snažno svjetlo na otajstvo križa“ – reći će u propovijedi tijekom svete mise fra Bojan Rizvan, naš bivši učenik i nastaviti: „Isusove su riječi izvorište Marijina majčinskog poziva prema čitavom ljudskom rodu. (…) Neizreciva bol križa probada Marijinu dušu (usp. Lk 2, 35), ali je ne paralizira. Naprotiv, kao Gospodinova Majka, ona započinje novi put sebedarja.“ Ima li poticajnijih misli u povodu Dana bolesnika od ovih?
Svi prisutni su zapjevali: „Sred te se pećine Marija javi…“ a ja, ja sam se sjetila riječi pape Franje uz ovogodišnji Dan bolesnika: : „ Mariji, Majci nježnosti, povjeravamo sve bolesne u tijelu i u duhu, da ih ona podupre u nadi. Upućujemo joj također molitvu da nam pomogne da budemo otvorena srca prema našoj bolesnoj braći i sestrama. Crkva zna da treba posebnu milost da bi mogla biti na visini svoje evanđeoske zadaće skrbi za bolesne. Ujedinimo se stoga u usrdnoj prošnji Gospodinovoj Majci da svaki član Crkve s ljubavlju živi svoj poziv na služenje životu i zdravlju.“
U Domu smo bili i dva dana ranije. Naime, u njegovom smo predvorju organizirali Tombolu i lijepo se zabavili. Uoči dana bolesnika, zajedno sa srednjoškolcima iz Medicinske škole Ante Kuzmanića iz Zadra i osnovcima iz Bartula Kašića, koji su izveli i prigodni igrokaz izmamivši nam svima i malo smijeha, sudjelovali smo na sv. Misi.
U ušima mi još zvoni: Sred te se pećine Marija javi, iz rajske visine svak je pozdravi: Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!!!
E.K.