BUDITE STAMENI U VJERI
U katedralnoj i župnoj crkvi Sv. Stošije slavljena je u ponedjeljak 2. rujna o. g. sv. Misa za učenike, roditelje, profesore i djelatnike Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Misno slavlje predvodio je nadbiskup mons. Želimir Puljić, u koncelebraciji sa šestoricom svećenika među kojima je bio i ravnatelj Škole, mons. Joso Kokić koji se na samom početku misnog slavlja obratio nazočnima riječima dobrodošlice.
Osvrćući se na misna čitanja mons. Puljić je u homiliji istaknuo kako svatko od nas može ponoviti evanđeoske riječi: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza, on me posla…“ blagoslovljena. „nećemo da budete u neznanju“ – naglasio je i upoznao nas s našim skorim blaženikom Miroslavom Bulešić koji je s netom napunjenih 27 godina života i niti 5 godina svećeništva, sazrio do punine koju čovjek teško dostiže. Postao je mučenikom krizme, i novim zaštitnikom Istre i svećenika. Nadbiskup je potom podsjetio kako se stječe mučenička aureola i koga možemo nazivati mučenikom? Kršćanina koji je slobodno prihvatio i podnio nasilnu smrt kao svjedok kršćanske vjere, uključujući tu i kršćanski moral, može se prema crkvenim kriterijima uzeti u obzir za provjeru kako bi ga se ubrojilo među mučenike. A da bi netko mogao ”pretendirati” na to ime, mora umrijeti kako se latinski veli: ”in odium fidei” tj. da je ubijen iz mržnje prema vjeri. Treba, dakle, dokazati da je progonitelj to učinio iz mržnje prema kršćanskoj vjeri. Mora, također, biti bjelodano kako je ubijeni prihvatio nasilnu smrt slobodno, svjesno i iz ljubavi prema vjeri (”in amorem fidei”), te da je smrt dragovoljno i krotko podnio. Neophodno je, međutim, za naslov mučenika provesti zakoniti crkveni postupak utvrđivanja mučeništva i osobne svetosti. Potom je potrebno da nakon provedenog procesa Crkva dotičnog stradalnika zakonito proglasi mučenikom i svecem kako bi ga se uvrstilo u crkveni martirologij i odredilo datum spomena. Ne može se, dakle, imenom mučenika nekoga proizvoljno nazivati samo zato što je npr. kao kršćanin iz vlastitih vjerskih pobuda sudjelovao i poginuo u nekom vjerskom ratu, i slično. Potrebno je provesti spomenuti proces i poštivati proceduru. Istaknuvši kako je don Miroslav bio ”uzoran svećenik, pun pastoralne revnosti, čovjek molitve i čovjek djelotvorne ljubavi“, kako je „imao je veliko srce za siromahe i za sve potrebne, a u svom djelovanju nadahnjivao se principima vjere, za koju je bio spreman položiti i život” mons. Puljić pozvao je sve, a posebno mlade, da uče o njemu i na njegovu primjeru te da budu hrabri poput milijuna znanih i neznanih svjedoka vjere koji su svojom krvlju posvjedočili ono u što su vjerovali, ono što su osjećali, živjeli i smatrali najbitnijim.
Po završetku misnog slavlja sva razredna odjeljenja imala su prvi sat razredne zajednice, a već sutra će, uistinu, sjesti u školske klupe nove školske godine. Samo – za godinu – stariji.
