U Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. održan je tradicionalni predbožićni susret roditelja, učenika i djelatnika Škole.
PREDBOŽIĆNA VEČER U ZNAKU POETSKO – GLAZBENOG PROGRAMA
„Koliko puta si se za me rodio,
o malo d’jete Isuse!
Al’ zv’jezda k tebi mene nije vodila.
I ja sam tebe tražio po vrtovima,
štono sam ih sadio uz moje r’jeke proljetne,
u zlatnom dvoru,
štono sam ga gradio na vrhu gore jesenje.“
U Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. održan je tradicionalni predbožićni susret roditelja, učenika i djelatnika Škole. U okviru Susreta ostvarena je i humanitarna tombola „(Do)Živi ljubav“ čiji je prihod namijenjen „punjenju“ novoosnovanog fonda „Gorušičino zrno“ za pomoć u školovanju učenika Gimnazije.
U prepunoj športskoj dvorani Gimnazije učenici su prvo odigrali igrokaz “Božić u Klasičnoj” čiji je tekst napisala učenica Marijana Oštrić, a osmislili su je sami učenici pod vodstvom profesora Damira Sikirića i profesorice Mirele Zubčić. Ovaj igrokaz je na duhovit način dotaknuo tinejdžerske probleme u svezi poimanja samog blagdana kojemu idemo ususret, a na kraju i prikazuje njegovu bit.
Uz prigodne pjesme u izvedbi zbora Klasične gimnazije pod ravnanjem prof. Tomislava Pehara slijedili su najljepši božićni stihovi Ive Kozarčanina, Vladimira Nazora, Luka Paljetka, Stanislava Adamića i Stjepana Lice.
Nakon prigodnog poetsko-glazbenog programa okupljenima se obratio ravnatelj mons. Joso Kokić. On je govorio o blagdanu Božića koji je na osobit način obilježen s puno znakova koji su tu da bi pomogli u otkrivanju njegove osnovne poruke. Ali ti znakovi znaju i odvesti od pravog sadržaja i značenja Božića. Zato je jako važno da mi Kršćani sačuvamo njihovo pravo značenje, a tako i temelj Božića. Važno je naći pravu mjeru, inače je ugrožena i bit Božića, a tako i naš duhovni, vjerski i tjelesni život, rekao je mons. Kokić, dodajući da je jedno istraživanje pokazalo da je većina Amerikanaca nakon Božića – umorna. To je upravo suprotno od onog što bi nam Božić trebao učiniti. I znanost je dokazala da prevelik utjecaj materijalnog na duhovno dovodi do depresije, upozorio je mons. Kokić, dodajući da je bit Božića ljubav Boga prema čovjeku.
Pri samom kraju zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić podijelio je svima božićni blagoslov, stavljajući naglasak na mir, obitelj i blagostanje u Božiću.
Nakon priredbe uslijedila je humanitarna tombola koju su u okviru akcije “(Do)Živi ljubav” organizirali polaznici kreativne radionice “Amfora” koju vodi prof. Elvira Katić. Učenici su sami prikupljali predmete za humanitarnu tombolu. S 220 zgoditaka i samo tridesetak nedobitnih listića, a i uz božićnu atmosferu darivanja, u ovoj tomboli su svi bili pobjednici. Posebno oni kojima je to najpotrebnije – korisnici fonda “Gorušičino zrno” kojima će u školovanju pomoći velikodušno djelovanje ovih mladih humanitaraca.
„Koliko puta si se za me rodio,
o malo d’jete Isuse!
Al’ nisam znao, da, sin sunčev, silaziš,
dok jednog dana iz svih pora njezinih
ne izbiješ u liku prvih pupova na lozi,
prvih listića na smokvi,
prvih mirisa nad svježom vodom proljetnom,
i prvih slatkih kucaja mog srca,
i svih nemira, što nosim ih u žilama
u rosne dane travanjske.
Ja nisam dosad znao,
da Isus, malo d’jete,
uv’jek se rađo i uv’jek će se rađati
sred moje noći najduže
u t’jesnoj crnoj izbici,
što na dnu duše nosim je i zatvaram
pred mjesečevim tracima,
pred žamorom ljudskijem,
pa stoji, tiha, šutljiva,
u biću mom najtajnijem.
Al’ noćas ja te osjećam u sebi,
o malo d’jete Isuse!
Na dvoru noć je najcrnja.
I smetovi se valjaju po mojoj stazi.
Vihori po mojoj njivi šetaju se.
Vukovi pred mojim pragom sjedaju.
Al’ na dnu moje duše u onoj tihoj izbici,
što zatvorena stoji pred mjesečevim tracima,
pred žamorima ljudskijem
maleno sv’jetlo sja.
I ulaze tri sjene,
tri stara gorda putnika,
što čitav sv’jet su obašli:
car mojih sanja proljetnih,
kralj mojih ljetnih zanosa,
knez mojih tuga jesenjih.
I prostrijevši na tlo
najljepše svoje darove,
na koljena se spuštaju,
i ko tri gipka jablana
pred onim sitnim, što se netom rodio,
do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sja
mog kutića bića zimskoga,
o iskro Sunca Vječnoga,
o malo d’jete Isuse!“ (V. Nazor)
