I naša su srca gorjela u Bjelovaru
U subotu, 17. rujna održao se 11. Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru i to pod geslom: »Gore srca«. No, krenimo ipak od početka. Polazak iz Zadra – u pet ujutro! Iskreno, nije mi se baš dalo dizati u četiri ujutro, po glavi su se vrtjele misli poput onih: »Ne da mi se, trebala sam ostati spavati!« i slično, ali ipak sam ustala jer me nešto u meni samoj tjeralo na to, a pokazat će se kasnije, isplatilo se i sretna sam što sam išla.
U DOBROM DRUŠTVU
Naravno, ne sama nego zajedno s tri dobre prijateljice iz razreda: Karlom Peša, Petrom Pijacom i Lucijom Savić. Dakle, polazak u pet, a mi smo u četiri već bile na putu do stanice gdje nas je u četiri i petnaest pokupila Lucijina mama. Bile smo umorne i jedva smo čekale sjesti u bus i spavati na putu. Kada smo došle do kolodvora, vidjele smo puno ljudi, pa nam je bilo lakše kada smo vidjeli koliko se ljudi toga dana probudilo rano isto kao i mi, neki možda čak i ranije.
DOLAZAK U ŽUPE
Početni je plan bio spavati u busu za Bjelovar kako bismo bili odmorni za taj dan ali mi nismo spavali. U busu smo našli društvo i zabavljali smo se s novim prijateljima cijelo vrijeme te izgradili s njima jako dobro prijateljstvo. Što se tiče atmosfere u busu, bilo je lijepo: pjevali smo, smijali se i zabavljali, bilo je itekako zanimljivo. U deset smo sati stigli u župe Bjelovarsko-križevačke biskupije gdje smo bili raspoređeni na pretprogramu. Tamo su nas ujedno počastili ručkom te je tu održan prvi dio programa gdje su pojedine skupine mladih sudjelovale u kratkom molitvenom programu.
HOD ZA KRIŽEM DO STADIONA
Nakon toga krenuli smo u Bjelovar, pri ulasku u bus na sjedalima nas je sve dočekala torba u kojoj je bila knjiga i kabanica jer je tog dana padala kiša bez prestanka. »Od 12 sati razgledavali su mladi vjernici punktove domaćina na kojima su mogli posjetiti sajam zvanja, sajam katoličkih knjižara i slično, a u 15 i 15 krenuo je hod za križem koji ih je vodio ka gradskom stadionu na kojem je u 17 sati održano svečano misno slavlje koje je predslavio bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak«, prenosimo s portala Bjelovar.info. Podudaraju se citirane rečenice s našom pričom jer smo u Bjelovar stigli oko dva i dobili slobodnog vremena do tri sata. Kako ne bismo pokisnuli i da se ugrijemo, sjeli smo kafić zajedno s još tri prijatelja koja smo upoznali u busu. Brzo je došao kraj našem slobodnom vremenu te smo u tri i petnaest krenuli u procesiju prema stadionu. Pjevalo se i svi su bili nasmijani i sretni.
»GORE SRCA«
Svečano misno slavlje započelo je u pet sati, usprkos kiši, sve je i dalje bilo lijepo i dostojanstveno. Kiša nije uspjela ništa pokvariti, dobro… bili smo malo mokri, nekima je bilo mrvicu hladno, ali na to doista nismo ni mislili. Ovogodišnje je geslo susreta »Gore srca«, a biskup mons. Vjekoslav Huzjak pojasnio je za Bjelovar.info što ono podrazumijeva: »Naš hrvatski jezik bogatstvo je i ljepota, a gore srca poklik je iz euharistije, on znači dignimo srca Gospodinu, otvorimo srca Bogu, ali i s druge strane gorjeti, srca gore za Gospodina. To je mnogostruko značenje, ali u svakom slučaju pokazuje zauzetost i otvorenost mladih srdaca za Boga, za Krista kojemu smo došli i oko kojeg smo se na koncu konca okupili.« O zajedništvu mladih biskup je rekao »da se vidi da su oni došli doista susresti se i biti zajedno. Susreli su župe, vidjeli su mlade na župama i sad su došli ovdje biti svi zajedno što je već samo po sebi svjedočanstvo i ljubav«.
PREDIVNO I NEOPISIVO
Nakon sv. Mise, održao se koncert na kojem je pjevao sastav Božja pobjeda. Koncert je započeo oko sedam i trideset navečer. Nismo bili dugo na koncertu zbog kiše pa smo krenuli natrag oko osam, osam i trideset. Nismo spavali na putu do Bjelovara, ali smo zato spavali na putu kući. Bili smo umorni ali bili smo i jako sretni što smo odlučili ići na ovaj susret. Kućama smo stigli oko dva ujutro, ovisi kako tko. Jako sam sretna što sam išla na ovaj susret i preporučila bih svima da dožive nešto slično jer ovakvi susreti mijenjaju čovjeka nabolje, stvaraju zajedništvo među mladima, u dvije riječi: predivno i neopisivo. Jedva čekam 12. Susret hrvatske katoličke mladeži!
Lucija Petanović, 2.b
