Na jedinstvenoj edukaciji u talijanskom gradu Tridentu
U Federazione Trentina della Cooperazione naučili smo što je zadruga ili – kako steći poduzetničke kompetencije i tako pomoći lokalnoj zajednici
Suradnjom Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i Europske zaklade za filantropiju i društveni razvoj omogućeno nam je studijsko putovanje u talijanski grad Trident u istoimenoj talijanskoj pokrajini. Naime, nagrađeni smo za prošlogodišnju inicijativu razvoja filantropije u našoj zajednici u kojoj su uz nas sudjelovale još četiri osnovne škole iz Zadarske županije. Cilj ovoga putovanja bio je naučiti nešto o zadrugarstvu, po kojemu je poznata pokrajina Trentino – Južni Tirol, i prenijeti to u naš svakodnevni kako osobni, tako i školski život.
Naše putovanje započelo je u nedjelju 7. listopada kada su se predstavnici svih pet škola, bilo nas je 27, zaputili prema Tridentu. Našu školu predstavljale smo nas tri učenice te prof. Viktorija Gadža i prof. Neven Nižić. Tu se našla, po pozivu domaćina, i naša umirovljena knjižničarka prof. Elvira Katić zahvaljujući kojoj je krenuo ovaj projekt. Iako smo cijeli dan proveli u autobusu vožnja je protekla u ugodnoj atmosferi tako da nismo ni primijetili da smo se vozili punih 10 sati. U hostel smo stigli taman na vrijeme za tipičnu talijansku večeru – paštu. Nakon večere odlučile smo prošetati gradom te se na glavnom gradskom trgu sastati s profesorima. Ako izuzmemo pokoje krivo skretanje, dobro smo se snašle u nepoznatom gradu i došle na Piazza del Duomo. Prošetale smo centrom, a onda, zajedno s profesorima vratile u hostel kako bismo se odmorili za sutrašnji dan.
Nakon doručka u hostelu zaputili smo se u „Federazione Trentina della Cooperazione“ gdje nas je dočekao predsjednik Federacije i održao predavanje o njihovom zadrugarskom modelu. Pošto su predavanja bila na talijanskom jeziku, naši su se profesori našli u ulozi prevoditelja. Predavanja su bila prilagođena učenicima i učiteljima. Upoznati smo s povijesti zadrugarstva i s načinom rada školskih zadruga kao i svim dobrobitima koje one donose zajednici. Zahvaljujući zadrugarstvu ta je autonomna pokrajina poznata po vrlo maloj stopi nezaposlenosti i dobroj integraciji imigranata. Ručali smo u restoranu/zadruzi, koji koristi tradicionalne proizvode i kojim upravlja zadruga radnika. Jeli smo paštu bolognese, svježu salatu, domaći kukuruzni kruh, a potom za desert nekoliko vrsta kolača. Nakon ručka čekao nas je nastavak programa – još jedna radionica. Cilj te radionice bio je da učitelji razviju ideje za zadrugu, a učenici su trebali njihove ideje ilustrirati. Svaka grupa imala je drugačiju ideju – od izrade zadarskog suvenira do uzgoja mandarina. Poslijepodne smo imali slodobno vrijeme za razgledavanje grada i kupnju suvenira. Bili smo očarani oslikanim fasadama mnogih zgrada i brojnim crkvama. Večerali smo u hostelu, a onda otišli do grada i isprobali talijanski sladoled.
Ena Nekić, 3. b
Trećega dana u Tridentu probudili smo se rano ujutro, oko 7:00 sati. Čekao nas je doručak nakon kojega smo se opet uputili u zgradu „Federazione Trentina della cooperatione”. Dočekao nas je voditelj te visoke institucije i njegova kolegica. Mi, učenice Klasične gimnazije imale smo zadatak odrediti čime bi se voljele baviti u budućnosti, a onda smo uz pomoć jedne od predstavnica ustanove odredili korake koje moramo napraviti kao preduvjet ostvarenja naših postavljenih ciljeva. Bio je to iznimno dobar i poučan grupni rad jer smo se uvjerili kako uvijek postoji način za ostvariti ono što želimo, samo nikad ne smijemo odustati. Dok smo mi srednjoškolke obavljale taj, nama prilagođen, zadatak, osnovnoškolci su radili grupno svoje plakate o čuvanju našeg planeta i općenito štednji, a kasnije su nam to sve predstavili. Nakon tog uputili smo se u salu gdje nas je dočekao jedan od profesora koji nam je prezentacijom prikazao na koji se način radi u njihovim školama, to jest predstavio nam je zadrugarski model u Tridentu koji svjedoči uistinu najbolje rezultate te kako likovnim izražajem i ostalim jednostavnim načinima već djeci u vrtićima prikazuju važnost zadrugarstva. Nakon predavanja i nakon što smo dobili Svjedodžbe o edukaciji tj. treningu (kako ga oni zovu) domaćinima smo uručili poklone i izrekli zahvalnost voditelju i njegovoj kolegici. Slijedio je ručak, a nakon ručka sjeli smo u autobus i krenuli prema konzorciju „Melinda“ koji okuplja 16 malih zadrugara, gdje se uzgajaju jabuke. Tamo nas je dočekala djevojka koja nas je provela kroz sve prostorije, osim kroz podzemnu hladnjaču u kojoj se jabuke čuvaju. Međutim, vidjeli smo put kojim prođe jabuka od stabla do prodaje. Ponuđen nam je sok od jabuke, štrudla ali i čips. Vratili smo se u hostel, a zatim je uslijedila šetnja gradom i talijanska pizza uz smijeh i priču. No, nažalost dosta brzo smo se vratili jer smo trebali pakirati svoje stvari za sutrašnji odlazak.
I zadnjega, tj. četvrtoga dana u Italiji, kao i svako jutro do tada, već u 7:30 sati okupili smo se i doručkovali. Nakon doručka, bilo je već 8:30 sati, napustili smo hostel. Dugih 12 sati puta bilo je pred nama. No, vjerujte, prošli su toliko brzo jer uz dobro društvo i veselu atmosferu sve kratko traje. Oko 20:00 sati stigli smo u Zadar, pozdravili se i uputili kućama noseći prekrasna 4 dana u srcu – Ciao, Trento, alla prossima volta! (Pozdrav, Tridente, do sljedećeg puta!)
Zrinka Mikulić, 3. b
