Španjolska u srcu
(kako bi rekao Pablo Neruda)
U utorak, 29. kolovoza 2017. g., bilo je na redu još jedno u nizu studijskih putovanja zadarskih klasičara, sada već tradicionalno. Nakon prošlogodišnjeg putovanja u samo srce Europe, ovoga puta uputili smo se prema nama Dalmatincima nešto sličnijoj Španjolskoj, barem uzimajući u obzir geografske odrednice. Ta mediteranska zemlja poznata po svojim bogatim turističkim atrakcijama – kilometarskim plažama, živahnom flamenku ili borbama bikova, privukla je i nas klasičare. U 13 sati krenuli smo s već nam dobro poznatog polazišta uz sigurnu pratnju s. Viktorije Gadže, prof. Damira Sikirića, prof. Marijana Pranjića i prof. Tee Radović. Tu je bio i neizostavan pozdrav našega ravnatelja – ne zaboravljajući potrebu većih mjera sigurnosti, pozdravili smo se uz prigodnu izreku: »Dok se ovca drži stada, vuk joj ništa ne može.«
1.dan
DESPACITO
Ispred nas bio je prvi uzbudljivi izazov – let avionom do Gerone. Nekome je to bio prvi put i prilika da prebrode taj strah, no i onima kojima je »biti u zraku« već dobro poznato, sigurno nije bilo svejedno prilikom samog polijetanja, što potvrđuju i uzvici nalik onima na vožnji Roller Coasterom. Nakon dva sata lebdenja iznad beskrajne svjetleće kugle, sigurno smo sletjeli u zračnu luku Riudellots de la Selva. Na aerodromu je nastupila blaga panika nakon što se pokretna traka s prtljagama zaustavila nekoliko puta i to na duže vrijeme (ili nam se to barem učinilo dok su nam glavom već prolazile misli o sedam dana u stranoj državi bez naših višesatno pakiranih stvari). Ondje nas je dočekala naša »vodička«, gđa Senka, koja je s nama započela našu španjolsku pustolovinu. Uslijedio je nešto naporniji dio – noćna vožnja u smjeru Madrida, glavnog grada i središnje točke Pirinejskog poluotoka. No, prije toga ne zaboravimo spomenuti večeru u Torderi, u tipičnoj španjolskoj haciendi zvanoj La Masia. Nije trebalo dugo da se susretnemo s najvećim glazbenim hitom ove godine, naravno, u pitanju je Despacito. Barem smo se utješili činjenicom da ni sami Španjolci ne znaju riječi pjesme dalje od samoga naslova. Ono što nas je pratilo, ali i potrajalo gotovo cijelu vožnju, bilo je pronalaženje prave poze za spavanje. Neki su je pronašli na podu, a neki su ipak, ne svojom voljom, ostali budni cijelu noć (ili sam to bila samo ja).
2.dan
BISER MUDEJARA – TOLEDO
U jutarnjim satima stigli smo na naš prvi cilj – srednjovjekovni gradić Toledo. Već sam pojam srednjovjekovni podrazumijeva stare kamene kuće, dvorce i gradske zidine po kojime je Toledno ujedno i poznat. Sam ulaz u grad čine velika vrata nazvana Puerta del Sol. Ona vode do mosta s kojega se pruža očaravajući pogled na rijeku Tajo, dvorac Alcázar te samu katedralu, drugu po veličini u cijeloj Španjolskoj. Toledo se još naziva i Sveti Grad. Naime, osobitost je tog mjesta postojanje triju kultura – kršćanske, muslimanske i židovske, stoga se, osim crkava, u gradiću nalaze sinagoge te džamije. Također, ženidbom Izabele I., kraljice Kastilje, i Ferdinanda II., kralja Aragona, ujedinjuju se te dvije pokrajine, a Toledo postaje prijestolnicom novonastale države Španjolske.
U EL GRECOVOJ KUĆI
Nakon obilaska grada, čekao nas je razgled muzeja poznatog slikara El Greca. Iako podrijetlom Grk, El Greco svoje najveće stvaralaštvo ostvaruje upravo u Španjolskoj. Najpoznatije su mu slike: Pogled na Toledo te Pokop grofa Orgaza, koju ujedno pronalazimo u posjećenoj crkvi Santo Tome.
PREMA MADRIDU
Nakon Toleda funkciju glavnoga grada preuzima Madrid te ju drži sve do danas. Madrid je dobio ime prema Mageritu (Mayeritu), gradini vojnog i vjerskog karaktera koju je sagradio arapski emir Muhamed I., a služila im je kao mjesto pripreme za sveti rat. Međutim, za vrijeme rekonkviste koju pokreće kralj Alfonso VI., a koja je za cilj imala osvajanje Toleda, Madrid pada u ruke kršćana sa sjevera. Nakon smrti Karla II., posljednjeg kralja iz habsburške dinastije, na vlast dolazi Filip II., prvi vladar iz dinastije francuskih Burbonaca. Prema tome, razlikujemo austrijski i burbonski dio glavnoga grada.
MUSEO DEL PRADO
Prije samog upoznavanja Madrida, smjestili smo se u hotel Florida Norte koji se nalazi u samom centru grada. Pogled na trgovački centar naznačio je neizbježan večernji shopping za svaku djevojku. Vremena za odmor nije bilo, već smo se žurnim korakom uputili prema jednom od najpoznatijih svjetskih muzeja – Museo del Prado. Ondje se nalaze najvrjednije zbirke slikarstva i kiparstva, djela najvećih umjetnika kao što su: El Greco, Rubens, Diego Velasquez, Botticceli, Caravaggio i mnogi drugi. Slika koja nam je najviše upala u oko – najvjerojatnije zbog toga što smo klasičari, i k tome još uz pratnju prof. Tee – bila je Rubensov Parisov sud. Paris, po Zeusovoj naredbi, treba odabrati najljepšu božicu i predati joj crvenu jabuku. Sliku smo analizirali sa stajališta grčke mitologije, ali i likovne umjetnosti, stoga bi zasigurno i Prof. Mate bio jako ponosan. Mislim da svi zaslužujemo peticu za početak školske godine. Također, jedna od zanimljivijih slika, radi kojih smo prešli gotovo cijelu dužinu i širinu muzeja bila je Goyina Gola Maya – prikaz žene koja svojom ljepotom osvjetljava mračni prostor.
DILJEM MADRIDA
Naša »vodička« pobrinula se da nam šetnja do hotela bude obogaćena dodatnim znamenitostima ovog raskošnog mjesta. Prolazili smo tako austrijskim dijelom grada koji obuhvaća znamenitosti kao što su: Plaza Mayor, Calle Mayor, La Boqueria, Kraljevska palača… te burbonskim dijelom: Avenija Castellana, Plaza de Cibeles, Park Retiro itd. Na glavnom madridskom trgu Puerta del Sol dobili smo dugo očekivano slobodno vrijeme. Prvo što smo uočili bio je kip kralja Karla III. koji nas je sve podsjetio na kip našeg bana Josipa Jelačića. Stoga je lokacija slika na instagramu bila vrlo domišljata – Trg bana Jelačića usred Madrida. Kakogod, barem smo unijeli malo domoljubnog duha. Nakon poprilično napornog dana, rijetko se tko upustio u igru s najvećim neprijateljem našeg tijela – umorom.
3.dan
EL ESCORIAL
Prethodnu činjenicu potvrđuje i jutarnje ustajanje, s obzirom da sam imala rani koncert u izvedbi cimeričinog alarma koji, uz par odgoda, nije prestao svirati dobrih 15 minuta. Odmah nakon doručka uputili smo se prema El Escorialu, povijesnoj rezidenciji španjolskih kraljeva udaljenoj svega nekoliko kilometara od Madrida. Dao ju je izgraditi španjolski kralj Filip II. želeći obilježiti pobjedu nad Francuzima u bitci kod Saint Quentina u Picardyju 1557.g. Također, tu je htio izgraditi grobnicu za svoje pokojne roditelje i buduće potomke, stoga je većina španjolskih kraljeva pokopana upravo u El Escorialu. Kompleks uključuje crkvu izgrađenu po uzoru na crkvu sv. Petra u Rimu te kraljevsku palaču u kojoj je Filip II. za sebe želio »samo jednu ćeliju gdje će odmarati svoje umorne tijelo«. »Hmm… ta njegova ‘skromnost’ ne ide baš u prilog ekstravaganciji palače.« Ova nas je paradoksalna misao uistinu nasmijala. Nadalje, tu je bogata i impresivna knjižnica s više od 40 000 knjiga, među kojima je i osobna kolekcija dokumenata Filipa II., zatim muzej, kraljevski panteon (grobnica kraljeva) te grobnica španjolskih princeza.
KRALJEVSKA PALAČA I MUZEJ REINA SOFIA
U Madridu nas je čekala još jedna Kraljevska palača koju je dao izgraditi kralj Filip V. Pritom mu je uzor bio raskoš pariškog Versaillesa. Međutim, sadašnji kralj Juan Carlos I. stanuje u nešto skromnijoj palači izvan Madrida, stoga se ova raskošna palača od 300 soba koristi samo za državne prilike. Posljednji na redu bio je muzej Reina Sofia, prije svega poznat po djelima Pabla Picassa koji na svojim slikama nadrealistički prikazuje stravične scene patnje iz vremena Španjolskog građanskog rata (1936.-1939.) Najpoznatija je takva slika Guernica koja je postala tragična scena njihove kulture. Muzej se nalazi nasuprot neobičnom kolodvoru Estación de Atocha, čuvenom po svojim unutrašnjim živim tropskim vrtovima i kornjačama koje su nam bile zanimljiv model za slikanje.
SANTIAGO BERNABÉU
Nakon završnog razgleda Madrida slijedio je, mogu reći, za neke i najuzbudljiviji dio putovanja – razgled stadiona Santiago Bernabéu slavnog nogometnog kluba Real Madrida. Pomalo neočekivano s obzirom na omjer djevojaka (36) i momaka (3) jer su isključivo djevojke htjele posjetiti stadion – pa neka netko kaže da je nogomet isključivo muški sport!? Dio vjernih navijačica, opremljenih navijačkim šalovima i dresovima, ostavili smo ispred ulaza, a dio, koji se ipak u nešto većem broju opredijelio za Camp Nou: ovaj put FC Barcelona – Real Madrid 1:0; otišao je prema hotelu. U sportskom duhu završio je naš posljednji dan u samom srcu Španjolske.
Fedora Santini, 4.a
Četvrti dan
IMPRESIVNA BAZILIKA U ZARAGOZI
Četvrtog po redu dana našeg zanimljivog maturalnog putovanja, nakon ranijeg doručka uzimamo prtljagu, uspomene i dobro raspoloženje te za sobom ostavljamo ljepote Madrida. Napuštamo prijestolnicu ove šarene i prekrasne zemlje, koja nas je osim po zadivljujućoj arhitekturi također iznenadila hranom, trgovinama, gostoprimstvom. Puni dojmova nastavljamo put prema Zaragozi glavnom gradu nekadašnje kraljevine Aragon, a danas istoimene autonomne pokrajine. Od čavrljanja i šala u autobusu odvlači nas pogled na raznovrsan pejzaž, od pustinjskog do gustih šuma i planina, što se ističe kao jedna od posebnosti ovog kraja. Moramo se popeti na oko 200 metara nadmorske visine kako bismo došli do grada čije srce leži na rijeci Ebro, a čije se obale poput ruku šire u velike plodne ravnice na kojima se grad utaborio. Peti po veličini španjolski grad privukao nas je svojom tajnovitošću koja skriva velike povijesne priče. Sama šetnja preko mosta do bazilike De Nuestra Senora del Pilar i središnjeg trga bila je dovoljna da se uvjerimo kako ovo mjesto odiše nekom čarolijom i kao da nam se tu i tamo učinilo da same ulice i građevine skrivaju povijesne priče ovog prostora. Dragocjeno nam slobodno vrijeme iskoristili smo kako bismo upili što više vizualnih ali i koji gustativni doživljaja ovog lijepog mjesta. Odvajamo se polako od ovog zanimljivog grada i uzbuđeni zbog onoga što slijedi, odlučno nastavljamo dalje, još uvijek ne znajući da sve ono što znamo o mjestu prema kojem krećemo nije ni djelić onoga što ćemo uskoro okusiti. Nakon petosatne vožnje smještamo se u mali turistički grad Callelu na pješčanoj obali Costa brave, iako umorni, nakon večere zabavili smo se u diskoklubu Menfis.
Peti dan
NAPOKON BARCELONA
Mada smo o Gaudijevom gradu vidjeli i čuli mnogo, i dalje je ostalo prostora za nova iznenađenja koja su nas narednog dana dočekala. Teško je opisati i izdvojiti koji detalj iz grada koji je toliko velik, protočan, raznovrsan i pun brojnih utjecaja. U glavnom gradu Katalonije, glavnom trgovačkom i industrijskom središtu, jednom od najvećih sredozemnih luka i velikom vrtlogu umjetnosti, kulture i kreativnosti živi približno jednako stanovnika kao i u cijeloj našoj državi. Imam osjećaj da bi svaki od četiri milijuna stanovnika na pitanje o tome što je posebnost Barcelone odgovorio drugačije. Zašto? Zbog spoja svih tih različitih struja i znamenitosti teško se razabiru riječi koje bi mogle obuhvatiti sve što smo u tako kratkom razgledu uspjeli vidjeti. Preostaje samo da stanemo pred remek-djelo Sagrade Familie i divimo se. U trenutku promatranja ostajemo bez riječi i naizgled u tišini (jer tišina je za tako veliki grad gotovo nepostojeći pojam) gledajući krunsku crkvu čija sama vanjština oslikava brojne prizore koji zapravo čine temelj naše vjere. Koliko je ta građevina veličanstvena, a jezik umjetnosti univerzalan svjedoče i tisuće drugih turista koji dnevno tuda prođu, a od kojih ju svaki, vjerojatno doživljava na svoj način. Nakon ovog, još uvijek, nedovršenog Gaudijeva životnog djela nastavljamo – u šarenilu, živosti i vrevi ovog šestog po veličini metropolskog područja u Europi – dalje obilaziti trgove, ulice i gotičku katedralu.
CAMP NOU i MONTSERRAT
U dogovoru s »vodičkom« ubacili smo nadalje i obilazak, ne samo najvećeg u Španjolskoj, već i jednog od najvećih i najpoznatijih svjetskih stadiona Camp Nou. Imali smo prilike uvjeriti se u njegovu priču koja postoji kao i za svaki drugi sportski objekt, samo što je u ovom slučaju vrlo bogata i uspješna i mogli bismo čak reći posebnija od drugih. Isplatilo se vidjeti ovo, u izravnom prijevodu imena, »Novo igralište« koje je ne samo dom vjerojatno najboljeg nogometaša svih vremena L. Messija nego i zaštitni znak Katalonije. Razgled muzeja i cijelog kompleksa posvećenog povijesti jednog od najpopularnijeg sportskog kolektiva oborilo je s nogu sve ljubitelje nogometa. Pomalo umorni ali dalje puni elana i snage za nova razgledavanja uputili smo se popodne u glavno katalonsko marijansko svetište, smješteno na istoimenom brdu Montserrat. Uživajući u slikovitoj prirodi i duhovnom ozračju, odlazimo u obilazak benediktinske opatije. Opatija se nalazi upravo na ovom idiličnom mjestu jer su prema legendi pastiri ovdje pronašli vrijedan kip Crne Gospe od Montserrata, a upravo to čudo potaklo je grofa od Barcelone da ovdje sagradi samostan. Obišli smo taj prekrasan kip i uz molitvu za svoje bližnje napustili ovo spokojno i sveto mjesto prožeti posebnom toplinom i mirom. Po povratku u hotel i večeri ponovo smo uživali u zabavi u klubu Menfis, koja je dobro zaokružila sve ljepote i zanimljivosti koje smo taj dan vidjeli.
Šesti dan
DALI U FIGUERESU
Šestoga dana napuštamo tako nam dragu Calellu i krećemo u smjeru Figueresa. Nakon panoramskog razgleda grada dio grupe odlučuje se za obilazak čuvenog muzeja kojeg je još za života utemeljio Salvador Dali, dok je drugi dio grupe za to vrijeme obilazio suvenirnice, dućane i uživao u ispijanju španjolske kave. Kažu da je o samom muzeju moguće reći sve, a opet ne reći ništa. Nadrealizam izvire kroz brojne instalacije, holograme, varijacije raznih epoha i stilova. Na samom je ulazu instalacija koja se sastoji od Cadillaca, stupa od automobilskih guma, čamca Dalijeve voljene supruge Gale i nekoliko statua – a to je tek ulaz u muzej! Ostatak ćete morati doživjeti sami ako se ikada odlučite za posjet obalnom dijelu katalonske provincije Girona i Dalijevu rodnom gradu.
AVIGNON
Vozeći se autobusom uživamo u zapanjujućem pogledu na pejzaž južne Francuske, sve do našeg sljedećeg odredišta – najvećeg grada u Provansi u južnoj Francuskoj – Avignona. Šetajući gradom, sjedištem sedam papa, uživamo u duhu i klimi Francuske uočavajući razlike u odnosu na Španjolsku. U sjećanju ćemo zauvijek pohraniti pogled na poznati avignonski most Saint Benzet, najveću gotičku palaču u Europi – Papinsku palaču i katedralu Notre Dame des Doms. Prije večere i odlaska u hotel proveli smo slobodno vrijeme u staroj jezgri koja je pod zaštitom UNESCO-a također središtu ovog zanimljivog povijesnog grada.
Sedmi dan
AZURNA OBALA
Posljednji dan našeg putovanja obilježilo je jedno od najtoplijih mjesta Azurne obale – njegov biser – grad Nica koja se nalazi blizu talijanske granice. Nakon panoramskog razgleda grada i ručka uputili smo se na mjesto koje se posebno svidjelo ženskom dijelu grupe: parfumeriji Galimard u mjestu Eze. Ondje smo čuli zanimljivosti o povijesti i proizvodnji parfema i imali mogućnost isprobati i kupiti razne parfeme. Posljednja stanica bili su nam kneževina Monaco i Monte Carlo iz kojih smo se nakon razgleda, slikanja i slobodnog vremena teška srca uputili prema Hrvatskoj. Noćnom vožnjom kroz Italiju približili smo se Lijepoj Našoj, u koju smo se vratili ujutro osmog dana. Zahvalni smo našim razrednicima, profesorima i »vodički«, gospođi Senki koji su preuzeli teret odgovornosti za nas unatoč nedavnom strašnom terorističkom napadu u Barceloni. Zahvaljujući njihovu vodstvu i podršci roditelja ispunjen je naš san o predivno proživljenom maturalnom putovanju kojeg ćemo se sjećati svaki put kada spomenemo srednju školu. Hvala na omogućenom novom iskustvu koje nas je izgradilo, nećemo vam ovo zaboraviti!
Valerija Peša, 4.b
