Grčka nas je privukla i dostojno uzvratila svojom izazovnom mitologijom, bogatom poviješću, tradicionalnim plesovima i odličnom hranom.
Mi maturanti za ovogodišnje studijsko putovanje složno smo odabrali Grčku, ali i Makedoniju i Crnu Goru. Grčka nas je privukla svojom izazovnom mitologijom, bogatom poviješću, tradicionalnim plesovima i odličnom hranom. Kao i svake godine na putovanju su nam se mogli, pridružiti i učenici nižih razreda. U subotu, 25.kolovoza 2018. krenuli smo uz pratnju razrednika Mirele Zubčić i Marijana Pranjića te prof. Vanje Bajlo, prof. Damira Sikirića i prof. Hrvoje Madžara.
1.dan
Prve trenutke putovanja započeli smo zahvalom i molitvom. Svoje uzbuđenje pred dalek put prikrivali smo žamorom otkako smo se u 10.30 autobusom uputili prema Zagrebu, odakle smo trebali poletjeli sa „Zračne luke Franjo Tuđman“. Mnogi od nas nikada se nisu vozili avionom pa se prije i tijekom leta osjećala lagana napetost i strah, no let po predivnom sunčanom vremenu do zračne luke Araxos Patras prošao je ugodno i bez problema. Malo naporniji dio putovanja bila je noćna vožnja autobusom do Atene koja je trajala nekoliko sati. Umorni i s nestrpljenjem dočekali smo smještaj u hotelu „Oscar“ u centru grada.
2.dan
ATENA
Razgledavanje Grčke započeli smo u ranim jutarnjim satima šetnjom prema glavnim trgovima Atene: Sintagmi, Monastirakiju i Omoniji. Bili smo smješteni u pravcu trga Omonia pa nam je ovaj trg za cijelo vrijeme boravka bio središnja točka snalaženja.
Antička Atena, nama klasičarima osobito zanimljiva, nekada je bila grad-država i poznati centar znanosti i umjetnosti, no danas je to, uvjerili smo se, moderan i veliki grad. U posljednje vrijeme u Atenu su se doselili brojni imigranti koji su na neki način „zasjenili“ Grke, ali u zraku se ipak jasno osjeća grčka tradicija i kultura. Treba spomenuti da nam je grad noću izgledao pomalo opasno pa nam nije bilo dopušteno napuštanje hotela u kasnijim večernjim satima bez pratnje profesora.
AKROPOLA
Nakon obilaska grada čekao nas je razgled Novog muzeja Akropole u kojem smo mogli vidjeti arheološke iskopine te ostatke Akropole koja se nalazi na brdu iznad Atene. Na samoj Akropoli zadivio nas je Partenon, glavni hram Atene koji je ukrasio Fidija te Erehtejon, hram božice Nike (božice pobjede) i Propileji. Akropola nam je pružila predivan i nezaboravan pogled na čitavu Atenu i njezinu okolicu. Posebno su mi se svidjele karijatide na Erehtejonu koje su iznimno dobro očuvane. Na ovom toliko poznatom lokalitetu unatoč vrućini (neizostavnoj pojavi razgledavanja Grčke) nismo mogli odoljeti neprestanom fotografiranju.
ARHEOLOŠKI MUZEJ
Nacionalni arheološki muzej u Ateni smatra se jednim od najvažnijih arheoloških muzeja u svijetu. I zaista, tako jedinstven, zaokupio je našu pažnju. Pred nama je bio nepregledan broj artefakta (skulpture, keramika, nakit, umjetnički predmeti, oružje…) koji datiraju od prapovijesti do kasne antike.
3.dan
PELOPONEZ
Uslijedio je razgled Peloponeza, najvećeg grčkog poluotoka koji se nalazi u južnoj Grčkoj. Leži između Jonskog i Egejskog mora, a od grčkog kopna odvojen je zaljevima Patrai i Korint te umjetno prokopanim Korintskim kanalom.
NAUPLION je lučki i turistički grad na Peleponezu, a prostire se uz padine brežuljaka blizu sjevernog kraja Argoliskog zaljeva. Grad je nekad bio prijestolnica Grčke, a danas je glavni grad pokrajine Nauplion. Od cjelokupnog boravka u Grčkoj posebno nam se svidio ovaj mirni gradić gdje smo pojeli izvrstan sladoled i okupali se u Jonskom moru, (sad znamo što znači jonsko plavetnilo, odnosno jonska plava boja) a zatim smo se uputili u hotel na večeru.
EPIDAURUS
Posebno nas je veselio razgled Epidaurusa, za koji smo od vodiča saznali da nije bio uključen u pokrajinu Argolidu sve do Rimskog Cartsva. Asklepijevo svetište u Epidauru bilo je najveće lječilište staroga svijeta, osobito u vrijeme klasičnog razdoblja stare Grčke. Bolesnicima bi u snovima božanstvo davalo savjete što da učine kako bi ozdravili. Kazalište u Epidauru (o njemu smo već slušali na satovima književnosti) najveće je grčko kazalište (poznato po izvanrednoj akustici) moglo je primiti 17.000 gledatelja. a djelo je arhitekta Polikleta mlađeg iz 350.pr.Kr. Bilo je predviđeno za dramu te održavanje Dionizijskih svečanosti za koja su bila potrebna mjesta okupljanja za zbor i gledatelje. Zbor je pjevao i plesao na orkestri (kružnom plesnom podiju sa žrtvenikom u sredini). Bilo je vrijedno vidjeti sve ovo i nije čudo da je ovo kazalište kao dio Asklepijevog svetišta, od 1988. na UNESCO-vom je popisu svjetske kulturne baštine. Iznimno je bilo zanimljivo čuti da morate dodatno platiti ukoliko želite provjeriti akustiku tog spektakularnog kazališta.
MIKENA
Ovaj arheološki lokalitet na sjeveroistoku Poloponeza otkrio je Heinrich Schliemann 1876.godine. Taj podatak davno smo saznali iz povijesti, a sada smo se našli na tom istom mikenskom tlu. Mikena je bila jedna od glavnih središta egejske kulture te se zbog njezine važnosti cijelo razdoblje grčke povijesti od 17. st. pr. Kr. do 12 st. pr. Kr. naziva mikenskim razdobljem. U Homerovoj Mikeni vidjeli smo i Atrejevu riznicu, grobni tolos koji je pripisan mitskom kralju Atreju, Agamemnonovom ocu. Osobno su nas više zadivile Kiklopske zidine s Lavljim vratima i vanjski dio grobnice zbog svoje veličine i kamenih blokova nego unutarnji dio iz kojeg se razliježu iznimno neugodni mirisi.
KORINTSKI KANAL
U dva navrata prošli smo Korintskim kanalom koji spaja Korintski i Saronski zaljev te razdvaja poluotok Peloponez od ostatka grčkog kopna, čineći ga tako otokom. Dug je 6.3 km, širok 21 metar. Kanal smo uspjeli pogledati prilikom stajanja na malom odmorištu, a vidjeli smo ga s vrlo visokog mosta. Visina nam je svima pomalo „usadila“ strah u kosti, no pogled je bio vrijedan divljenja. Nakon fotografiranja na mostu krenuli smo za Atenu i tamo samostalno istražujući, uživali, u slobodnom vremenu.
Nina Kotlar i Laura Silić, 4.a
4.dan
RT SUNION
Nakon ustanka u ranim jutarnjim satima i doručka, naša vesela skupina zaputila se do Rta Suniona. Na samom rtu nalazi se hram posvećen bogu mora iz klasične grčke mitologije Posejdonu. Zadivljeni prekrasnim hramom imali smo prigodu uživati u zapanjujućem pogledu koji se pružao sa samog rta. Nakon vožnje bogatom atenskom rivijerom pristigli smo u Atenu gdje smo imali slobodno vrijeme do večere. Oni koji su to željeli pod vodstvom našeg vodiča zaputili su se na grčku tradicionalnu večeru gdje su imali mogućnost pobliže upoznati jednu nama stranu kulturu. Neki od naših mladih klasičara pokazali su zavidne plesne sposobnosti na glavnom podiju, nakon čega su uslijedile središnje atrakcije: trbušni ples, sirtaki, tradicionalno razbijanje tanjura i buzuki.
5.dan
DELFI, KALAMBAKA
Ujutro smo napustili Atenu, a prva postaja na našem putu do Kalambake bili su Delfi. Iako su to danas naizgled uglavnom hrpe kamenja osjeća se jasno duh stare antičke Grčke na svakom koraku. Osim ostataka najpoznatijeg starogrčkog proročišta u muzeju smo vidjeli mnoge artefakte koje su u Delfe donijeli razni historijski narodi. U poslijepodnevnim satima stigli smo do Meteroa, lebdećih stijena gdje smo razgledali jedan od grčkih pravoslavnih manastira na visokim liticama do kojeg je moguće doći kopnenim putem. Neopisiv je osjećaj šetati jednim tako svetim i osobitim mjestom. S visoke litice spuštao se nezaboravan pogled na cijelu Kalambaku i njenu okolicu gdje smo se kasnije spustili u Hotel Eden. Večer smo proveli u još jednom nezaboravnom izlasku.
Dino Nižić, 4. b
6.dan
OHRID
Poslije burne i veoma zabavne večeri provedene u noćnom klubu koji je bio otvorio samo za nas,
stiže jutro šestoga dana i naš rastanak ne samo s Kalambakom već i s nevjerojatnom i nezaboravnom Grčkom. Nakon što smo obnovili energiju pomoću fantastične hrane iz jednako dobrog hotela, u ranim jutarnjim satima uputili smo se u smjeru Makedonije u kojoj je bio planiran naš posjet njenom biseru – Ohridu. U blistavi Ohrid stigli smo oko podneva i ondje imali na raspolaganju pet sati. Naš stručni vodi proveo nas je kroz uske starogradske ulice gdje nam je pobliže objasnio njihovu specifičnu arhitekturu. Tko je htio, mogao je nastaviti obilazak i razgledati prekrasnu crkvu sv. Sofije. Oni koji su se odvažili imali su prigodu iskusiti vožnju Ohridskim jezerom po izrazito povoljnoj cijeni od samo dva eura.
U popodnevnim satima družili smo se i uživali u lijepom vremenu i makedonskoj kuhinji koja je uz to što je ukusna i izrazito povoljna te se moglo sasvim dobro najesti za malo više od 30 kuna.
Poslije ručka većinu smo vremena proveli u kupovini kako bi što bolje iskoristili pogodnosti kakve se pružaju samo u Makedoniji. Cijene su takve da litra i pol „Jane“ košta samo tri hrvatske kune, a naš vodič kupio je 20 tegli ajvara i barem još 10 marmelade. Nakon zanimljivog popodneva provedenog u preračunavanju cijena smjestili smo se u naš famozni treći hotel – crnu točku ekskurzije koji će nažalost svima nama ostati u ružnom sjećanju.
Po dolasku u hotel „Desaret“ dočekao nas je neprikladan smještaj, derutne kupaonica i strahote nederatiziranih soba. Za većinu bila je to neprospavana noć, nažalost krajnja i neočekivana suprotnost blistavog prijema Ohridskog jezera na samom početku makedonske avanture.
7.dan
OHRID, KOTOR, HERCEG NOVI
Ubrzo je došlo i to željno iščekivano jutro koje je sa sobom donosilo naš konačni odlazak iz ozloglašenog hotela. Makedonija je bila iza nas i došlo je vrijeme da se preko Albanije zaputimo u Crnu Goru gdje je bio planiran obilazak gradova Kotora i Herceg Novog. Očekivano duga vožnja nažalost postala je još duža jer smo na putu naišli na nekoliko prepreka, veliku gužvu na izlazu iz Albanije i na prometnu nezgodu po ulasku u Crnu Goru.
No to smo uspjeli preživjeti uz pomoć strpljenja i discipline koju smo razvijali tijekom cijelog putovanja te smo u Kotor stigli predvečer. Kako je to bila naša najduža vožnja cijelog putovanja, čim smo uspjeli probuditi naše noge, žurno smo se zaputili na večeru u staroj gradskoj jezgri. Izgledala je gotovo nerealno, poput utvrđenog zamka kakvog se viđa u viteškim filmovima. Šetajući se malenim i uskim kamenim ulicama osjećali smo se kao da smo se vratili u prošlost. No pošto je već bilo veoma kasno, po povratku u autobus došlo je do prijedloga da se preskoči Herceg Novi te da krenemo ravno kući. Gotovo svi su bili za, no zbog nekolicine učenika koji su to ipak željeli ipak smo otišli razgledali rodni grad sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ondje smo posjetili crkvu i okusili pitku vodu iz fontane na trgu.
Nakon tog kratkog posjeta uspješno smo odradili sve što je bilo u planu i programu, mogli smo u miru prespavati dugi put do rodne Hrvatske i jutarnjim dolaskom 31. kolovoza privesti našu nezaboravnu ekskurziju kraju.
Toni Žmikić, 4. b
