To je bila tema duhovne obnove na kojoj je, 29. rujna 2007. godine, sudjelovalo 48. učenika I.a i I.b razreda u pratnji njihova ravnatelja mons. Jose Kokića, pedagoginje s. Mirjam Gadža, njihovih razrednika te vjeroučiteljice i voditeljice susreta s. Viktorije Gadža.
“Pitanje koje nam se danas postavlja jest: Kako živimo sami sebe i svoje duševno bogatstvo? Vrlo često procjenjujemo kako se odnosimo prema drugima, prema društvu, prema zadacima koje smo preuzeli, ali se malo pitamo kako i koliko smo odgovorili samoj svojoj nutrini i darovima. Mi smo stvarno najodgovorniji prema sebi samima. Na tom odnosu i svijesti gradi se naša smirenost. A pravilno formiran odnos prema samom sebi je istovremeno odnos i prema našem Stvoritelju. Parabola o talentima najslikovitije i najjasnije govori o našoj odgovornost za talente koje imamo i kroz koje živimo. Života se ne treba bojati, život je zato da ga se dinamično živi. U život treba ići s ljubavlju i vjerom u bezgranična ostvarenja i ispunjenja. Jesmo li svjesni da je svaki čovjek jedinstven i neponovljiv? Možemo li danas živjeti svoj identitet a da se ne «utopimo» u bezličnost mase? Pitanja su koja trebaju zanimati osobito mladog čovjeka u vrijeme sazrijevanja kad mu društvo nameće svoja mjerila i vrijednosti koje najčešće ne usrećuju, već produbljuju izgubljenost i prazninu, zapitala se u svom uvodu u temu s. Viktorija Gadža.
U radu po skupinama učenici su zajednički promišljali o časopisima koje mladi najčešće čitaju i vrijednosti koje im nameću. Osvrćući se na njih, mladi su odgovorili kako OK, Bravo, Stars, Teen, … pišu o slavnim osobama, njihovim materijalnim stanjem, stvaraju iluziju o stvarnom životu, naglašavaju nebitne stvari a zanemaruju prave istinske vrijednosti o kojima bismo mi pisali i koje bi promicali da smo njihovi urednici.
Nakon ručka je uslijedilo pokorničko slavlje u kojem smo ponovno istaknuli činjenicu kako nema čovjeka bez talenata; kako je život dar, ‘Netko’ nas je htio, darovao nam talente, Međutim, čovjek često puta odbacuje darove i ulazi u stanje grijeha – i grijeh nerijetko pretvori u talent vlastitog uništenja. U takvom bezizlaznom očaju i nametnutoj otuđenosti od Boga zapitajmo se koliko smo Kristovi. Sebe grešne nadvladajmo i izborimo se za Božju prisutnost kajući se i ispovijedajući svaki svoj grijeh. Misno slavlje pred špiljom Gospe lurdske predvodio je ravnatelj, mons. Joso Kokić dok su se učenici pobrinuli animirati ga molitvom i pjesmom. Na kraju dana posjetili smo obližnji grad Makarsku i malakološki muzej te se raspjevani i ispunjeni uputili svojim kućama.
O doživljaju duhovne obnove sudionici kažu: lijepo, zabavno, nadahnjujuće. Družili smo se. Bolje smo se upoznali. Shvatili kako je važno i potrebno voditi više računa o duhovnom životu. Nadamo se da će biti još ovakvih susreta.
