Za sve napore i izazove koji nas čekaju u novoj školskoj godini, mi profesori Klasične gimnazije redovito se spremamo obnovom duha.
… središnja je tema duhovne obnove, za djelatnike škole, koja je ove godine pod vodstvom don Ivana Bodrožića održana od 24. do 27. kolovoza u svetištu Blažene Marije Propetog Isusa Petković u Blatu na Korčuli
Za sve napore i izazove koji nas čekaju u novoj školskoj godini, mi profesori Klasične gimnazije redovito se spremamo obnovom duha. Ovog ljeta zaputili smo se pod vodstvom ravnatelja i pedagoginje u Blato na Korčuli gdje sestre Kćeri Milosrđa imaju svoj samostan. Naime, rodno je to mjesto utemeljiteljice reda, naše blaženice Marije Propetog Isusa Petković čije se tijelo čuva u kripti samostana – maloj kapelici u kojoj smo započinjali naše susrete jutarnjom molitvom i slavili sv. Misu.
MORE JE ŽIVOT – ŽIVOT JE MORE
„Duh je spreman, ali je tijelo slabo…“ i doista trebalo je pripremiti tijelo za ekstremne vrućine koje se nas pratile tih kolovoških dana od srijede 24. do subote 27. VIII. Ipak, nismo malaksali već smo budna duha slušali i pratili predavanja našeg voditelja don Ivana Bodrožića, profesora na bogoslovnom fakultetu u Splitu i Zagrebu. Pet predavanja i radionica bili su prožeti temom S Isusom na lađi, a što se krije pod ovom metaforom otkrivali smo slušajući dijelove Svetog pisma u kojima se kao glavna scena događanja pojavljuje more. Don Ivan nas je uputio na simboličko značenje mora u biblijskom kontekstu: „Često se more uspoređuje sa životom jer je sam život plovidba preko mora k onoj drugoj, nepoznatoj i nevidljivoj, ali obećanoj obali. Još je sv. Augustin traženje sreće doživljavao kao putovanje preko mora, a mi možemo dodati kako živjeti zapravo znači prijeći preko mora na drugu stranu. Na taj način more postaje simbolom života, ali svi se ljudi ne odnose jednako prema njemu“, istaknuo je don Ivan. Jedni kažu: Hvali more, drž’ se kraja! To su kukavice koji se boje plovidbe i prijelaza na drugu stranu, oni ostaju na poznatoj obali, tj. u granicama vidljivoga i materijalnoga, i tu se sasušuju i nestaju. Nekima je more izvor zabave pa uz njega vežu odmor, turizam, izležavanje na suncu, brćkanje u plićaku, jednom riječju – uživanje – to su ljudi koji površno upoznaju život prepuštajući se hedonizmu. Drugima je more izvor zarade – to su oni koji žive da bi radili i stjecali te im tako svaki trenutak postaje egzistencijalna muka. Ima i onih koji se odvaže na plovidbu, ali samo uz obalu – takvi ljudi vole upoznavati druge ljude i krajeve, ali ostaju samo u domeni ljudskog – horizontalnog zanemarujući pritom onu vertikalnu plovidbu prema božanskom. Mi smo, pak, povjerovali Isusu koji je došao poučiti ljude kako da prijeđu na drugu obalu, tj. kroz smrt u novi život, jer čovjek sam to ne može izvesti. „Stoga je more život ako je Bog došao na našu lađu, ako smo mu dopustili da uđe u naše srce i tek tada možemo učiti druge ljude životu, a naš primjer duhovnosti treba biti putokaz onima koji su nam povjereni – našim učenicima. Učeći ih odnosu prema Bogu, prema bližnjima i prema sebi samima, učimo ih da budu kvalitetni ljudi – vjernici koji život doživljavaju kao plovidbu prema Bogu i zato profesor nije odgojitelj ako to zaboravi“, naglasio je na kraju predavanja don Ivan.
BOG JE GRADITELJ NAŠE LAĐE
Sljedeće predavanje posvetili smo razmatranju pitanja: „U kakvom je stanju naša lađa? brod našeg života?“ Je li to brod pun rupa i propusta koji više tone nego što plovi? Iz starozavjetne priče o Noi saznajemo kako ne možemo sami izgraditi takav brod kojim ćemo sigurno doći na drugu stranu. Ali zato je On tu: Bog je graditelj naše lađe! Međutim, ljudi često grade svoje brodove neovisno od Boga ne shvaćajući kako će naš život biti smislen i cjelovit samo ako svoj brod gradimo prema Božjoj riječi, prema njegovim dimenzijama. „Zapitajmo se“, nastavio je don Ivan, „jesam li ja dopustio da se Isus ukrca na moju lađu? Naš je zadatak prepoznati život kao lađu koju Bog dovodi k spasenju – staviti sebe Bogu na raspolaganje. Kada to učinimo, onda mi profesori u našem radu ne možemo biti samo profesionalci već i vjernici koji će to posvjedočiti svojim životom!“
ISUSOVA ŠKOLA MOREPLOVSTVA
Četvrtak je. Popodne. Temperatura probija gornje granice podnošljivosti… odlazimo u Prižbu, malo mjestašce na jugozapadnoj strani Korčule udaljeno desetak kilometara od Blata. Veselimo se glavnom motivu naših predavanja – moru – kojem se prepuštamo s djetinjom radošću. Tu smo u malom samostanu odslušali i večernje predavanje u čijem je središtu bila Petrova lađa – Crkva, koja počiva na Isusovoj školi moreplovstva pa za svakoga od nas „ukrcati se na Petrovu lađu znači upoznati bit svoje vjere, upoznati Crkvu i biti njezinim dijelom.“ To činimo kroz sakramentalni život, slušajući i primjenjujući Božju riječ u svojoj svagdašnjici.
Na jutarnjem predavanju u petak don Ivan Bodrožić pred nas je stavio pitanje: „Što znači našu profesiju doživjeti s Gospodinom?“ Odgovor smo potražili u Lukinu evanđelju o opisu ribarenja učenika s Gospodinom, a don Ivan nam je pomogao: „Petar je poslušao Gospodina i doživio pravi uspjeh te nas time Gospodin izaziva da mu dopustimo da se umiješa u naš posao što znači da naša profesionalna djelatnost ne smije biti odvojena od Gospodina pri čemu naš uspjeh ne ovisi samo o našoj sposobnosti već o tome koliko će Bog biti prisutan u našem životu, u našoj lađi.“ Posao nije samo naše samoostvarenje ili dio neke ambicije već je to djelatnost u kojoj služimo Bogu i čovjeku.
ŠTO U SLUČAJU BRODOLOMA?
Drugi dio jutra posvetili smo razgledavanju Blata, sela koje je u svoje vrijeme bilo veće od nekih današnjih gradova. Naime, u Blatu je nekad živjelo više od 10000 stanovnika koji su se mahom bavili poljodjelstvom. Brojne kamene kuće lijepo su raspoređene po brdašcima koja uokviruju dva veća i vodom bogata polja – izvora nekadašnjeg prosperiteta. Nakon što smo obišli župnu crkvu Svih svetih, razgledali smo i ono što je ostalo sačuvano od nekadašnjeg života u malom muzeju Barilo. Obilazak otoka završili smo posjetom Korčuli – malom Dubrovniku, kako joj se zbog njezine ljepote od milja tepa. Tu smo posjetili katedralu sv. Marka i njezinu bogatu riznicu te samostan sestara dominikanki. Na popodnevnom predavanju, potaknuti biblijskim tekstovima o Joni i sv. Pavlu, razmatrali smo koji sve razlozi dovode do brodoloma u ljudskim životima. Don Ivan nas je uputio da se „brodolom događa ako ne znamo što Bog od nas hoće ili ako ne želimo poslušati Božju volju. Takvi ljudi koji ne slušaju Božji glas mogu biti uzrok ne samo svojih nego i tuđih brodoloma.“ A što spasiti u slučaju brodoloma odgonetali smo u radionici koja je ujedno označila i kraj naših predavanja.
Nahranjeni novom duhovnom hranom zahvalili smo se našim domaćinima – sestrama kćeri milosrđa koje su nas lijepo ugostile i pratile na našim obilascima te našem voditelju don Ivanu Bodrožiću koji nas je učio Isusovoj školi moreplovstva. U vjeri da ćemo s Isusom na našoj lađi uspješno broditi predstojećom školskom godinom, odvezali smo konopce, digli sidro i još se jednom otisnuli prema novoj obali…
Damir Sikirić, prof.
