»U virtualnom svijetu često nismo svjesni trenutka kada prijeđemo granicu između šale i nasilja«
S profesorom Kristijanom Sedakom razgovarala je Natali Pera, 4.a
Prošlog petka Klasična je ugostila Kristijana Sedaka, profesora komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Kristijan Sedak magistar je komunikologije i doktorand Poslijediplomskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti te radi na Odjelu komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Moramo reći da nam je izuzetna čast što smo ga ugostili u školi i što je upravo on održao predavanje Komunikacija i nasilje na društvenim mrežama prvim, drugim i trećim razredima. Tema je posvećena i prilagođena mladoj generaciji koja ne može zamisliti život bez mobitela i društvenih mreža, a problematizira medijske manipulacije, sigurnost na internetu i internetsko nasilje, engleski cyberbullying. Također želimo zahvaliti gospodinu Sedaku, ne samo na izvrsnom i edukativnom predavanju, već i na tome što nam je pristao dati kratak intervju upravo o ovoj temi koju je također moja malenkost obradila u petnaestom Boljem svijetu.
Kao uvod u ovaj intervju htjela bi vas pitati biste li nam mogli objasniti čime se vi točno bavite kao komunikolog na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i u stvari što je to komunikologija?
Komunikologija je nešto relativno mlado, jedna nova grana koja se, najjednostavnije rečeno, dijeli na novinarstvo i znanost o komunikacijama, teoriji medija i odnosima s javnošću. Na sveučilištu prvenstveno se bavim odnosima s javnošću, a zaljubljen sam u političku komunikaciju i političke odnose s javnošću. Također predajem i komunikacijske odnose na sestrinstvu, dakle, komunikacijske vještine potrebne u zdravstvu. Poneke akademske godine također predajem neverbalnu i interpersonalnu komunikaciju između ljudi. Nadalje, organiziram i vodim velik broj treninga za javne nastupe na koje dolazi velik broj ljudi kojima je potrebna takva vrsta treninga.
Vi ste u Klasičnoj održali predavanja o internetskom nasilju – cyberbullyingu možete li nam u kratkim crtama opisati i objasniti o kakvoj je pojavi riječ?
To je u stvari šala koja preraste u nasilje, možemo slobodno tako pojednostaviti i nećemo pogriješiti. Naime, društvene mreže nešto su novo, nama teoretičarima komunikacije još uvijek na neki način nejasno. Postoji jako puno nepisanih pravila na tom području, primjerice: mogu li ja sad snimiti fotografiju s vama i samo ju objaviti ili bih ipak trebao vas pitati i dobiti na neki način vaše dopuštenje da kažete kako mogu? Možda vi mislite da bi trebalo, ali društvene mreže ne. Oni su ostavili vama mogućnost da vidite ili ne vidite tu fotografiju koju sam objavio. Dakle, to je jedno od nepisanih pravila zbog kojih biste se vi možda uvrijedili – i to opravdano uvrijedili zbog toga što sam ja objavio tu fotografiju bez vašeg pristanka.
Da se nadovežemo na prijašnje pitanje: Što mislite kakve posljedice na tinejdžere i mlade ljude u razvoju ima cyberbullying te neprestana izloženost društvenim mrežama gdje vas svi mogu naći i vidjeti što radite u svakom trenutku?
Istaknuo bih činjenicu koju mnogi naglašavaju, ali bojim se da je nisu do kraja svjesni, a ona glasi da sve to što mi objavljujemo, ostaje u tom virtualnom prostoru. I za 10-15 godina, pa i za mnogo više od toga te će objave i dalje stajati tamo, primjerice, društvene mreže koristim već skoro 17 godina, no ja sam se promijenio u tom razdoblju, a i društvene mreže također su se promijenile – njihova se važnost u društvu se promijenila, a tamo i dalje stoje moje objave od prije 17 godina. Načelno i deklarativno mi jesmo svjesni svega toga, ali u praksi ispostavlja se da oko 90% poslodavaca pogleda što se događa na društvenim mrežama kandidata za zapošljavanje, a 75% poslodavaca donosi odluku o zapošljavanju kandidata isključivo na temelju onoga što su vidjeli na društvenim mrežama. Dakle, iznimno je važno! Da se vratimo na cyberbullying, vjerujem da mladima već krvare uši od te teme, vi ste također pisali o tome prije tri godine i još se ništa nije promijenilo. Zašto se to često događa? Zato što nismo svjesni trenutka kada prijeđemo granicu između šale i nasilja, također u takvim slučajevima potrebno je stvoriti načelo ili strategiju kako odgovoriti u određenoj situaciji i kome jer nije uvijek sve isto, makar na prvi pogled izgleda. U virtualnom svijetu mnogo toga ovisi od situacije do situacije.
Do nas dopire sve više tragičnih priča o tome kako mnogi mladi počine samoubojstvo ili se samoozljeđuju upravo zbog internetskog nasija. Prije tri godine kod nas je zabilježeno 735 slučajeva, u SAD-u preko 6000 godišnje, skoro svake minute jedna si osoba u svijetu oduzme život zbog izloženosti cyberbullyingu. Postoji li način da se to zaustavi ili barem smanji jer brojke su nevjerojatne, no u realnosti sigurno su osjetno veće?
Nažalost, možda je i bolje da ne znamo točne brojke, i samo objavljivanje tih brojki utječe na kasnije objavljivanje novih brojki, a sve se to direktno održava na važne životne odluke pojedinog čovjeka. Iz tog se razloga takve brojke, u načelu, u novinarstvu ne objavljuju nego se podatci čuvaju radi zaštite pojedinaca. S druge strane, da nije cyberbullyinga, možda bi se pojavilo nešto drugo, no pustimo sada po strani nagađanja jer kao društvo moramo reagirati na pojavu internetskog nasilja i to kao znanstvenici s teoretske strane! Nažalost, kaskamo za praksom, ali to je gotovo uvijek slučaj kad su posrijedi teorija i praksa. U komunikologiji to je još više izraženo, pogotovo kod tehničkih aspekata gdje je konstantna promjena, osim toga stalno se javljaju neki noviteti za kojima uvijek kaskamo te teško hvatamo taj korak.
Za kraj Vas molimo kao maturanti, koji se trenutno opredjeljuju za studije, biste li nam mogli u kratkim crtama predstaviti vaš Odjel za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu? Kakav je studenski život na vašem fakultetu?
Pokušat ću napraviti neku kratku reklamu. Ako vas zanimaju mediji i ako vas zanima kakav je doista njihov utjecaj te koja je alternativa njihovu utjecaju, onda svakako trebate doći baviti se odnosima s javnošću, odnosno trebate se baviti komunikacijom. Odnosi s javnošću ustvari su strateško planiranje same komunikacije pa je u tom dijelu vrlo dinamično i zanimljivo. Ima jako puno posla na tržištu rada jer je ono prepoznalo potrebitosti nečeg takvog, s druge strane imamo i novinarstvo koje je jedno od najstarijih zanata, također vrlo važno u demokraciji. Nije ono samo donošenje vijesti ili izvještavanje nego i na neki način upućivanje kritike društvu kad zastrani, tako da ima izuzetno važnu ulogu. Mi na Hrvatskom katoličkom sveučilištu odgajamo odgovorne novinare koji će doista živjeti svoje novinarstvo kroz prizmu vlastitih vrijednosti. Prednost Hrvatskog katoličkog sveučilišta u tome je što svi studenti naglašavaju da u njemu nitko nije brojka. Ja sam voditelj godišta koji ima 45 studenata i ovim ih putem pozdravljam. Vjerujem da ni u jednom trenutku oni ne mogu zastraniti, ne mogu nestati jer svaki voditelj godišta prati svoje studente. Katoličko sveučilište nudi pregršt izvannastavnih aktivnosti te ih također integrira, baš kao i različite studije i odjele, poput: komunikologije, sociologije, psihologije, povijesti, sestrinstva i medicine. Vi između ostalog, prema vlastitim afinitetima, možete birati izborne predmete sa svih tih smjerova i dobiti određenu širinu. Dobit ćete tako temelj onoga što ste doista izabrali, ali također i širinu. Primjerice, zašto ne bi novinar, koji bi volio pratiti zdravstvo, poslušao nekoliko izbornih predmeta s medicine ili zašto ne bi komunikolog, koji se želi baviti masovnim komunikacijama, poslušao nekoliko predmeta sa psihologije da vidi kakav je utjecaj medija na pojedinca.
Hvala još jednom komunikologu Kristijanu Sedaku što je pristao razgovarati s nama za školske mrežne stranice kao i naš list Bolji svijet. Ovim putem želimo pozdraviti njega i njegov Odjel na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Nadam se da ćemo još koji put imati priliku slušati njegova predavanja ili odraditi neki kratki intervju ali ipak s malo vedrijom temom.
