Kao i prošle godine naši profesori su za nas drugaše organizirali dvodnevnu terensku nastavu pod atraktivnim nazivom „Putevima glagoljaša“. Tako su nam još jednom proširili vidike i obogatili nas novim spoznajama. Proveli su nas preko Senja do otoka Krka gdje smo posjetili Jurandvor, te u Istru, Rijeku, Roč, Hum kao i Trsatsko svetište.
Prvi dan, 13. studenoga 2009.
Još pomalo pospani, ali znatiželjni, dok je sunce tek sramežljivo počelo pružali svoje ruke i buditi se iz sna – krenuli smo iz Zadra. Nestrpljivi, puni iščekivanja i izazova, sretni, vozili smo se prema prvom odredištu – Senju. Putem smo, uglavnom, čitali pripremljene referate na temu glagoljice, glagoljaštva, prve glagoljske tiskare … i tako, radno, stigli u Senj.
Senj je stari glagoljaški grad utemeljen prije više od 3.000 godina. Posjetili smo Katedralu sv. Marije te saznali da ima veliku vrijednost kao arhitektonski spomenik prošlosti i s pravom se doživljava kao najznamenitiji spomenik vjere i kulture u gradu. Najvrijedniji spomenik u Katedrali je grob senjskog biskupa Ivana Cardinalibusa, postavljen iznad ulaza u sakristiju, a izgrađen u stilu gotičkog zidnog groba. Od drugih spomenika značajniji je reljef Svetog Trojstva na kojemu se u donjem dijelu nalazi kockasti grb plemića Perovića. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Katedrala je teško oštećena pa su nestale mnoge umjetnine i dio arhiva senjskog Kaptola. Današnji je izgled dobila 1949. i 1950. Ispod glavnog oltara nalaze se grobnice senjskih biskupa, a ispod desne lađe podzemne kripte u kojima su grobovi senjskih građana. Zatim smo s još više poticaja i želje za znanjem krenuli kroz male senjske uličice prema Muzeju sakralne umjetnosti uz pomoć stručne pratnje, knjižničarke iz Gimnazije Pavla Ritera Vitezovića u Senju, prof. Marice Štokić.
Godine 1987., uz pomoć grada Senja, utemeljena je Stalna izložba crkvene umjetnosti. Izložba obuhvaća izabrane izloške iz riznice senjske Katedrale, arhiva i biskupijske knjižnice. Na njoj su prezentirani ostaci spomeničkog blaga ostalih senjskih crkava, ključevi grada Klisa, salonsko pokućstvo iz vremena biskupa Ožegovića u empir stilu, portreti senjsko-modruških biskupa i liturgijsko posuđe.
Impresionirani predivnim predmetima i portretima uputili smo se prema palači obitelji Vukasović gdje se nalazi Gradski muzej. Palača je građena XIV./XV. st. u gotičko-renesansnom stilu i vrhunski je objekt profane arhitekture. Muzej je utemeljen 7. svibnja 1962. kao kulturna i znanstvena ustanova čija je zadaća skupljanje, čuvanje, sređivanje, proučavanje, obrađivanje, prezentiranje i objavljivanje muzejske i povijesno-kulturne građe. Muzej ima i odgojno-obrazovnu funkciju, a vodi brigu o cjelokupnoj kulturnoj baštini grada i okolice.
U Muzeju su uređene sljedeće zbirke: Arheološka i hidroarheološka, Numizmatička, Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, Zbirka oružja i vojne opreme, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka – Bunjevci i Prirodoslovna zbirka – Velebit. U sastavu Muzeja je i stručna knjižnica, manja zbirka umjetničkih slika, Zbirka fotografija i razglednica te Zavičajna zbirka.
Usput smo posjetili i senjsku Gradsku knjižnicu koja je mnogo manja od naše zadarske, ali prekrasno uređena, te sadrži veliki broj knjiga iz svih područja. Usput smo se i fotografirali pred bistom Blaža Baromića koji je još davne 1494. u Senju tiskao Senjski glagoljski misal što se smatra početkom rada prve hrvatske tiskare.
Ostala nam je još samo tvrđava Nehaj po kojoj je Senj i najpoznatiji. Sagrađena je 1558., kockastog oblika, orijentirana prema stranama svijeta, visoka 18, a široka 23 m. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i jedanaest velikih topovskih otvora. U unutrašnjosti se nalazi cisterna – zdenac iznad kojega su tri grba: lijevo grb kapetana Ivana Lenkovića, u sredini grb austrijskog nadvojvode Ferdinanda I., te desno grb senjskog kapetana Herbarta VIII. U prizemlju, s desne strane, nalazilo se ognjište, a uokolo prostorije za vojnike i oružje. Ovdje se vide temelji male ranoromaničke Crkve sv. Jurja iz XI. st.. Na prvom katu su bile prostorije za časnike i zapovjednike tvrđave. Uskim stepenicama popeli smo se do drugoga kata gdje je bila smještena topovska bitnica od 11 teških topova, a danas se tu održavaju renomirane kulturne i glazbene priredbe, znanstveni skupovi i druga kulturna događanja. Vrh tvrđave služi kao vidikovac. Odatle su budne straže promatrale prilaze Senju s kopna i mora, te primale dimne i svjetlosne signale od svojih suradnika. S vrha tvrđave pruža se lijepi pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Cres, Krk te na planine Gorskoga Kotara te Uču i Velebit.
Tako smo se, još pod dojmom, uputili prema Krku te novim fantastičnim krajolicima i građevinama. Vijugavom cestom vozili smo se kroz zlatnožutu jesenju čaroliju. U harmoniji krajolika nije nam preostajalo ništa drugo nego diviti se, jer je i najmanji kutak bio savršen. Tako smo Krčkim mostom izgrađenim na otoku Sveti Marko i na području općine Omišalj na otoku Krku te dugim 1430 m stigli na Krk, kolijevku glagoljaštva. Krenuli smo prema Jurandvoru gdje smo obišli Crkvu sv. Lucije u kojoj se nalazi kopija nama dobro poznate Bašćanske ploče.
Crkva sv. Lucije sagrađena je na prijelazu XI.. u XII. st. na ostacima ranokršćanske crkve. Crkvu krasi glavni oltar, drveni poliptih, djelo majstora Luke i Ivana iz XIV. st. čiji se original danas čuva u Biskupskom dvoru u Krku. Ona je najznamenitija crkva ovoga područja, kao i cijelog otoka Krka i Hrvatske, jer je u njoj 1100. pronađena čuvena i vrijedna Bašćanska ploča.
Bašćanska ploča nacionalni je spomenik kulture hrvatskoga naroda. Predstavlja glagoljski natpis, ispravu isklesanu u 13 redaka teksta koji govori o darovnici hrvatskoga kralja Zvonimira Crkvi sv. Lucije u Jurandvoru, gdje je Bašćanska ploča i pronađena, umetnuta u crkveni pločnik. Ploča je pronađena 1851. zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću. Zna se da je postojao i desni plutej, ali on je pronađen uništen pa se ne može utvrditi njegov sadržaj.
Zajedničkim fotografiranjem završio je naš posjet Jurandvoru. Preskočivši posjet Vrbniku, uz već odlazeće sunce uputili smo se u Rijeku gdje nas je čekao smještaj u hostelu. Nakon večere i malog odmora uputili smo se prema Svetom križu gdje se nalazilo nama najintrigantnije odredište – Astronomski centar. To je građevina u kojoj je donedavno bila smještena samo Zvjezdarnica izgrađena 1941. kao vojna utvrda s četiri kule. Ugrađivanjem kvalitetnog teleskopa zaštićenog pokretnom kupolom u sklopu utvrde je 2001. osnovan prvi Riječki astronomski opservatorij. Objekt se nalazi na atraktivnom mjestu – grebenu brda i gradskog parka Sveti križ s kojega se pružaju prekrasni vidici na Riječki zaljev i brdovito zaleđe. Boraveću u centru posjetili smo novu dvoranu Planetarija, uklopljenu u postojeću utvrdu Zvjezdarnice. Tamo smo u udobnim stolicama doživjeli svemir kroz simuliranu sliku. Osjećaj je bio fantastičan. Pomoću digitalne tehnologije promatrali smo projekciju svoda i nebeskih tijela na stropnoj kupoli promjera 8 metara.
Bili smo i na krovu Astronomskog centra koji je, također, novouređen. Uz postojeći Opservatorij s glavnim teleskopom šetali smo po novoj terasi površine 200 m2, koja je namijenjena promatranju neba putem manjih teleskopa, a s koje se pruža pogled prema moru i brdovitom zaleđu. Bilo je čarobno! Pod tim dojmovima vratili smo se u hostel, a potom u centru Rijeke, s dozvolom razrednica, prošetali poznatim Korzom i popili pokoju kavu. Slijede, zatim, mali noćni razgovori, i nakon napornog dana – priželjkivan san.
Drugi dan, 14. studenoga 2009.
Drugoga dana, nakon doručka, krećemo prema Roču, naselju iz pretposvijesti smještenom na brdašcu, na cesti Rijeka-Buzet-Buje. Kiši! Mnogi nemaju kišobrane. Glumimo da nam ne smeta, da nam ne trebaju?! Roč se prvi put spominje 1064. Izlazimo pred gradskim vratima. Pozorno slušamo. Uz stručno vodstvo obilazimo Crkvu sv. Roka, Crkvu sv. Antuna i mjesnu crkvu sv. Bartula. Kiša prestaje! Bogu hvala!
Crkva sv. Roka i Crkva sv. Antuna opata i pustinjaka, izgrađene su u romaničkom stilu. Uz vrijedne freske iz Crkve sv. Roka, svakako treba izdvojiti glagoljski abecedarij iz Crkve sv. Antuna, najvažniji glagoljski grafit iz srednjovjekovne Istre. Radi se o dijelu freske u obliku križa unutar kružnice, na kojemu su u obliku grafita urezana sva slova grčke azbuke. Otkrio ga je Branko Fučić 1949. prilikom skidanja novije žbuke i višekratnih premaza. Abecedarij je nastao 1200. u vrijeme oblikovanja hrvatske uglate glagoljice.
U podnožju Roča započinje naše razgledavanje Aleje glagoljaša koja se sastoji od 11 kamenih obilježja posvećenih glagoljici i glagoljašima. Ukupna duljina Aleje je 7 km, a nastala je kao projekt Čakavskog sabora. Ideju za nju dao je hrvatski književnik Zvane Črnja, a osmislili su je kipar Želimir Janež i prof. Josip Bratulić.
Početno obilježje Aleje, Stup čakavskog sabora, izvedeno je u obliku glagoljskog slova S, a simbolizira logos, um, riječ. Ovo je obilježje simbol početka slavenskog pisma i pismenosti. Stol Ćirila i Metoda drugo je obilježje. Sastoji se od okruglog stola koji simbolizira s jedne strane glavne elemente glagoljskih slova, a s druge savršenstvo i sv. Trojstvo. Treće obilježje je smješteno ispod starog hrasta, a to je Katedra Klimenta Ohridskog. Sastoji se od katedre i stolaca za učenike. Pod lipom, u selu Brnobići smješten je glagoljski lapidarij. Tu su ugrađene kopije najvažnijih hrvatskih glagoljskih natpisa. Zatim slijedi Klanac hrvatskog lucidara koji se sastoji od kamenog zida, koji se uzdiže do kamene ploče na vrhu koja simbolizira oblak. Ovaj spomenik simbolizira Istarski Olimp – Učku. Zatim nailazimo na Vidikovac Grgura Ninskog, veliki kameni blok u obliku knjige na kojemu su uklesana 3 srednjovjekovna hrvatska pisma. Uspon Istarskog razvoda sljedeće je obilježje, a posvećeno je istoimenom dokumentu iz XIV. st. Uspon započinje kamenim vratima u obliku glagoljskog slova P, te se nastavlja glagoljskim slovima. Na ovoj smo postaji Aleje glagoljaša zastali kako bi se, za uspomenu, fotografirali. Zid hrvatskih protestanata i heretika je kameni suhozid, ispred kojeg se u sredini nalazi silizirani negativ glagoljskog slova S. Zatim slijedi Odmorište Žakna Jurja koje se sastoji od 7 kamenih stolaca, a u sredini je visoki kameni stup u obliku knjige. Predzadnje obilježje je Spomenik otporu i slobodi, koji se sastoji od 3 kamene kocke koje simboliziraju stari, srednji i novi vijek, odnosno težnju prema slobodi i otpor nasilju. Aleja glagoljaša završava gradskim vratima Huma, izgrađenim od bakra s rukohvatima u obliku volovskih rogova. Pri samom vrhu vrata raspoređen je kalendarij s 12 medaljona u kojima su prikazani radovi u polju i kući po pojedinim mjesecima.
Tako smo, ušavši kroz zadnji spomenik, kročili u najmanji gradić na svijetu – Hum.
Hum se nalazi u središnjoj Istri, a ima samo 17 stanovnika. Unutar očuvanih gradskih bedema dvije su male ulice, župna crkva Marijina Uznesenja, sagrađena 1802., romanička crkva sv. Jeronima iz 12. st., oslikana freskama pod bizantskim utjecajem s mnogo glagoljskih natpisa i grafita, majstora Antuna iz Padove.
U Humu je do danas sačuvan običaj biranja župana «na leto dan» kad svi muškarci iz župe u gradskoj loži urezivanjem glasova na drveni štap „raboš“ biraju seoskog poglavara. Poznata je i gastronomska ponuda Humske konobe, jedinog mjesta gdje se može dobiti „biska“ (Viscum album), ljekovita rakija od imele, spravljena prema stoljećima starom receptu.
Sada već pomalo umorni, prepuni informacija, ali i dojmova, zadovoljni što smo vidjeli tolike znamenitosti Istre, prošli «Putevima galgoljaša» podsjetili se ali i puno, puno naučili o počecima pismenosti u Hrvata, o potrebi čuvanja tradicijske baštine jer je to potvrda naše samosvojnosti i opstojnosti – vratili smo se u Rijeku, na ručak. Nakon što smo se odmorili preostalo nam je još samo posjetiti Crkvu Blažene Djevice Marije, Trsatsko svetište, najstarije hrvatsko marijansko svetište i odredište mnogih hodočasnika iz zemlje i inozemstva. U njoj se nalazi čudotvorna Marijina slika pred kojom smo se pomolili. Posjet Svetištu značio je i posjet Franjevačkom samostanu i Kapeli zavjetnih darova. Ispred Crkve se nalazi kip pape Ivana Pavla II., „Trsatskog hodočasnika“ pred kojim smo se fotografirali. Kip je podignut povodom njegovog 100-og svjetskog hodočašća kada je posjetio i Trsat (Rijeku) te mnoge hrvatske gradove i svetišta.
Sunce je, na odmaku dnevne snage, počelo uplovljavati u san pa smo i mi odlučili krenuti prema Zadru. U autobusu, razmjenjujući dojmove i zabavljajući se, pjevajući i glumeći, potvrdili smo da nam je bilo lijepo te da nas je ova terenska nastava obogatila, kako novim spoznajama, tako i znanjem.
Ana Belić, II. b
