PRVI SUSRET BIVŠIH UČENIKA I DJELATNIKA KLASIČNE GIMNAZIJE IVANA PAVLA II. S PRAVOM JAVNOSTI

                   U srijedu, 28. prosinca, zaživjela je jedna posebna večer. Božićna čarolija i dalje je bila prisutna u našim mislima, srcima, osjećajima, a božićni duh i dalje je veseo hodao gradskim ulicama i tiho se šuljao u domove donoseći istinsku radost Isusova dolaska. Božanska toplina ispunila je dvoranu naše gimnazije u koju su nesvakidašnji učenici  neprestano pristizali i do 18.00, kada je program i započeo, zauzeli sva mjesta i više od toga.                 

Riječ je o nesvakidašnjem okupljanju, o susretu bivših učenika koji su pohađali Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. u posljednjih deset godina i njihovih bivših profesora. Večer su obilježili prisjećanje starih (ne)zgoda i prepričavanje novih, smijeh, druženje i ponovni susreti nekadašnjih kolega i prijatelja.

Ideja za stvaranjem ovakvog susreta došla je od ravnatelja gimnazije, također bivšeg učenika, don Ante Sorića, dok je za realizaciju zaslužan odbor bivših učenika, čiji su članovi: Luka Jurjević, Matea Biloglav, Magdalena Marđetko, Josipa Kolega, Matea Čulina, Ivana Zelić, Ivan Meštrović, Goran Marjanović i Luka Dubroja. Samom susretu prisustvovao je i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić te u uvodnom obraćanju naglasio ljepotu i važnost ovakvog okupljanja.

Božić je vrijeme dijeljenja radosti s bližnjima, vrijeme ljubavi i zajedništva, što je naglasila voditeljica večeri Matea Čulina, stoga je susret organiziran baš u ovo vrijeme i to ga čini posebno dragocjenim.

Program je započeo prikazivanjem kratkog filma o školi, koja je ujedno i najstarija odgojno-obrazovna ustanova u Zadarskoj županiji i čije je geslo: Una meliorem mundum aedificemus/ Zajedno stvaramo bolji svijet postalo okosnica školovanja svih generacija.

Kadrovi, slike bivših učenika, bilo da se nalaze u školskim klupama, bilo da uživaju na nekom od mnogobrojnih izleta, oživjeli su stare uspomene, izazvali smijeh, probudili misli, riječi, a najviše od svega osjećaje. Svaka generacija imala je svoje posebnosti, samo za nju svojstvene karakteristike, kojih smo se prisjetili tijekom njihovog predstavljanja. Započevši s generacijom 2004./2005.  pa do posljednje 2015./2016. nanizale su se nečije pjesme, kašnjenja, šale, izvanredni uspjesi. Zajedno su proživjeli ispite i ispitivanja, terenske nastave i ekskurzije, proslavili rođendane, sudjelovali na natjecanjima, volontirali i još mnogo toga. Ovakav susret bio je prigoda za obnovu starih prijateljstava i nalazi se na dobrom putu da postane tradicionalan, a možda bude i sličnih susreta, hodočašća, zajedničkih predavanja, rekao je ravnatelj don Ante Sorić u svom obraćanju.

Prisutnima su se obratili i nekadašnji profesori, odnosno razrednici Vanja Bajlo, Mirela Zubčić i Marijan Pranjić. Profesorica Mirela istaknula je važnost srednjoškolskog razdoblja u našim životima. „ Kad vas večeras ovdje promatram ne želim prihvatiti onu starogrčku, koju mi profesori često navodimo, da su bogovi prokleli one koji odgajaju druge. Promatrajući vas, (mislim da mogu reći i u ime svojih kolega) da večeras zajedno kušamo slatke plodove, osjećamo obostrano obogaćenje, životnu dragocjenost, doživljavamo poticaj za dalje i bolje“, dodala je. Profesor Pranjić pročitao je zanimljive učeničke „bisere“ koji su tijekom godina nastajali prilikom raznih ispitivanja. Tako su izjave poput: „Ginko poboljšava koncentraciju cirkulacije“ i „Prvi sloj kože naziva se poismenka“ opet oživjele i izazvale smijeh i suze, a jednako smiješni bili su dosjetljivi izgovori da bi se izbjeglo pokoje odgovaranje.

Zajedničko druženje nastavilo se u prostorijama sjemeništa Zmajević, uz fritule, kuhano vino, slatke kolače i bezbrižne razgovore.

Radosno je bilo vidjeti nas u ovako velikom broju, ipak postoje mnoge uspomene, proživljeni trenutci što nas povezuju s profesorima, ali i međusobno. Svatko od nas dio je jedne velike, tople obitelji koja se proširuje iz godine u godinu i unutar koje smo se izgrađivali kao osobe u duhovnom, kršćanskom smislu, proširili znanje, i gdje su nam se otvarali novi horizonti.

Vjerujem da se danas trudimo iz dana u dan stvarati bolji svijet, jer za takvo nešto nisu potrebne velike stvari, dovoljna je dobrota srca i mala, gotovo neznatna djela, bitno je samo da su učinjena s ljubavlju. Bilo bi mi jako drago kad bi se ovakvi susreti nastavili redovito održavati jer uvijek je toplo prisjetiti se starih vremena i obnoviti stara poznanstva i prijateljstva.

IVA KNEŽEVIĆ, učenica generacije 2015./2016.

 

 

 

 

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post